Glukagon je hormon alfa ćelija Langerhansovih ostrvaca gušterače. I glukogon ima moćan uticaj na promet šećera i energije u organizmu. Ulogu glukagona ćemo najbolje objasniti ako ga poredimo sa inzulinom.
Ako smo za inzulin rekli:
- Da štedi glukozu i energiju
- Da se protivi razgradnji šećernih rezervi, tj. glikogena i triglicerida
- Da sav višak šećera domaćinski skladišti u rezervne depoe
- Da onemogućava rast nivoa šećera u krvi iznad normale
- Da je čuvar gornje granice šećera u krvi
Za glukagon bi mogli reći sve obrnuto:
- Da ne štedi ni glukozu ni energiju
- Da stimuliše razlaganje glikogena na glukozu
- Da stimuliše razgradnju masti
- Da stimuliše stvaranje glukoze iz bjelančevina u jetri
- Da stalno teži da poveća nivo šećera u krvi
- Da onemogućava pad nivoa šećera ispod normale
- Da je zapravo, čuvar donje granice šećera u krvi
Kako je regulisano lučenje glukagona ?
Osnovni stumulans za lučenje glukagona je pad nivoa šećera u krvi. U toku stresa, stresni hormoni povećavaju lučenje glukagona i tako obezbjeđuju porast nivoa šećera u krvi.
Isto se događa i kod pada nivoa šećera u krvi u dijabetičnih bolesnika zbog ne uzimanja hrane, neplanirane fizičke aktivnosti ili predoziranja lijekova za šećernu bolest. Alfa ćelije povećano luče glukagon s težnjom da spriječe dalji pad nivoa šećera u krvi. Zato se nakon manjih hipoglikemijskih kriza, često nađe umjereno povišen nivo šećera u krvi. Taj nalaz je posljedica povećanog uticaja glukagona i kontrainzulinskih hormona, koji su u međuvremenu ispravili hipoglikemiju.
Dijabetični bolesnici koji se liječe inzulinom ili sulfanilurejom treba da imaju u svakoj prilici prigotovljenu špricu glukagona radi hitne intervencije u slučaju naglog pada nivoa šećera u krvi (hipoglikemije).
