Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se prvi put javlja ili dijagnosticira u trudnoći i najčešći je metabolički poremećaj u trudnoći. Podaci o učestalosti su različiti, ali otprilike se javlja kod 1 do 4% trudnoća. Mnogo se češće javlja kod gojaznih žena, zbog čega se kod trudnica sa dijagnosticiranom debljinom, a onda i kod ostalih trudnica, redovno provodi test na gestacijski dijabetes. Test i dijagnostika gestacijskog dijabetesa vrlo je važna jer nekontrolisana šećerna bolest može dovesti do ozbiljnog ugrožavanja ploda u trudnoći, kao i ugrožavanja života same trudnice. Gestacijski dijabetes dijagnosticira se kroz povećanu vrijednost šećera u krvi trudnica, a najčešće nastaje u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće.
U tijelu trudnice izraženije djeluju hormoni kao i prije trudnoće (estriol i estradiol), ali važno je da u trudnoći počinje djelovanje hormona posteljice (hCG i hPL). Svi ovi hormoni imaju djelovanje koje je suprotno djelovanju inzulina, pa gušterača trudnice mora pojačano “raditi” kako bi uravnotežila homeostazu glukoze u krvi. Može se reći kako je gestacijski dijabetes posljedica hormonalnih promjena u tijelu trudnice, povećanog metabolizma majčinog masnog tkiva, smanjenog kretanja, te povećanog kalorijskog unosa majke.
Rizični faktori za razvoj gestacijskog dijabetesa su:
- povećana tjelesna masa i debljina trudnice,
- dijabetes u porodici,
- gestacijski dijabetes u prethodnim trudnoćama,
- trudnice starije životne dobi,
- prethodno mrtvorođeno dijete ili dijete velike porođajne mase.
Od rizičnih faktora posebno treba istaknuti debljinu i povišen udio masnog tkiva majke. Prehrana je značajan faktor na koji trudnica može voljno uticati i time direktno djelovati na zdravlje ploda, odnosno djeteta.
Simptomi gestacijskog dijabetesa su:
- pojačana žeđ,
- izraženo i često mokrenje,
- glukoza u urinu,
- česte vaginalne infekcije,
- zamagljen vid.
To su samo neki od mogućih simptoma i posljedica, ali nipošto ne služe za samodijagnostiku već za informiranje trudnica kako bi bile svjesne opasnosti, pravovremeno prepoznale simptome i uputile se doktori. Pravovremenom reakcijom mogu se spriječiti ozbiljne komplikacije za zdravlje trudnice — oštećenje krvnih žila koje dovodi do zamagljenja vida i sljepila, oštećenje perifernih živaca i krvnih žila u bubrezima i udovima, ali i trajne promjene ploda (malformacije).
Trudnicama se na početku trudnoće preporučučuje screening na gestacijski dijabetes, a tzv. test opterećenja glukozom (OGTT test) nakon šestog mjeseca (24. sedmica) trudnoće ili prije, zavisno od izraženih faktora rizika.
Test podrazumjeva konzumaciju pića koji je većini trudnica neprijatan zbog izuzetno visoke koncentracije šećera. Napitak se ispija u dozi od jedne čaše, a nakon toga se mjeri koncentracija glukoze u krvi. Ako je glukoza u krvi sat vremena nakon konzumiranja iznad 10,0 mmol/L (“šećer u krvi preko 10”) ili dva sata nakon konzumiranja iznad 8,5 mmol/L, sumnja se na dijabetes. Ako je jedna ili više vrijednosti jednaka ili veća od graničnih trudnica, upućuje se na dalja ispitivanja.
Ako gestacijski dijabetes nije pod kontrolom, on može dovesti do povećanja porođajne mase djeteta, slijedom toga može doći do oštećenja koštano-mišićnog sistemaa djeteta kod porođaja. Novorođena djeca majki oboljelih od gestacijskog dijabetesa češće imaju postporođajne komplikacije poput povećanog šećera u krvi, žutice i privremenog zastoja disanja.
Trudnice s gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik razvoja debljine, arterijske hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), preeklampsije, same mogu razviti dijabetes melitus te, u konačnici, metabolički sindrom. Također, vjerojatnije je da će morati roditi carskim rezom.
Uprkos lijekovima koji služe za poboljšanu toleranciju glukoze, za dijabetes tipa 2 nema pravog lijeka te se smatra kako se prvenstveno uravnoteženom prehranom i redovnom fizičkom aktivnošću mogu napraviti odlični zdravstveni rezultati te značajno doprinijeti izlječenju.
Isto tako, kod ustanovljenog gestacijskog dijabetesa doktor će propisati terapiju lijekom (inzulinom), ali kontinuirana korekcija prehrane vrlo je važna kako ne bi došlo do hiperglikemije nakon obroka ili natašte. Tako se liječenje trudnica s gestacijskim dijabetesom temelji na uravnoteženoj prehrani, kontroli tjelesne težine i redovnoj fizičkoj aktivnosti.
Suprotno mišljenjima kako prehrana kod gestacijskog dijabetesa mora biti puna odricanja i bez okusa, zdrava i uravnotežena prehrana može biti i gastronomski doživljaj. Što se tiče fizičke aktivnosti, poželjna je tjelesna aktivnost uz nadzor stručnjaka. Ona ne samo da će omogućiti energetsku potrošnju, već doprinijeti boljoj toleranciji i korištenju glukoze u krvi, boljoj osjetljivosti na inzulin te sveukupno djelovati na zdraviju trudnoću.
Umjesto samog obraćanja pažnje na kalorijsku vrijednost obroka ili planiranje prehrane, izuzetno je važna kvaliteta namirnica, odnosno sastav obroka u prehrani majke. Valja jasno naglasiti neizostavnu ulogu kontrole i pravilnog odabira svakog obroka pri liječenju gestacijskog dijabetesa. Dakle, nije važno samo kontrolisati energetski unos, već i sastav obroka i kombiniranje namirnica.
Ograničavajući režimi prehrane s niskim energetskim unosom strogo su zabranjeni u trudnoći, pa tako i kod gestacijskog dijabetesa, jer posljedice su hipoglikemija i štetni učinak za razvoj ploda. Također, kod trudnica koje su u riziku od gestacijskog dijabetesa važna je edukacija u smislu saradnje sa kvalificiranim nutricionistom, kliničkim dijetetičarom i liječnikom.
Obroci potrbno je da se temelje na povrću, neškrobastim ugljikohidratima, bjelančevinama, složenim ugljikohidratima niskog glikemijskog indeksa i kvalitetnim protuupalnim mastima.
Apsolutno je nepoželjno koristiti namirnice i napitke s visokim udjelom jednostavnih šećera! U tu skupinu spadaju: nektar sokovi, bombone, keksi, sladoledi, vode s aromama i kukuruzne pahuljice (apsolutno su nepoželjne).
Prehrana bogata škrobom (krompir, naročito pire i kuhani krompir), tjesteninom, bijelim brašnom (peciva, kruh) i industrijski procesuiranim žitaricama nije poželjna kao temelj prehrane pri kontroli gestacijskog dijabetesa.
Prekomjerna konzumacija voća nije u prvom planu. Iako je voće izvor vlakana i antioksidansa, ono ipak značajno doprinosi unosu jednostavnih šećera, a time i smanjenoj toleranciji glukoze (i fruktoze). Banane (naročito zrele), lubenice i suho voće ne treba konzumirati redovno, već prednost dati borovnicama, malinama, kupinama, mandarinama te eventualno kiselijim jabukama.
Valja znatno više konzumirati mahunarke i orašaste plodove kao izvore biljnih proteina, složenih ugljikohidrata i vlakana čime se regulira glikemija (povišena glukoza u krvi). Uloga vlakana, bjelančevina i masti su od izuzetne je važnosti, kao i uloga mineralnih tvari (magnezij, kalij) i oligomineralnih tvari (hrom) od izuzetne je važnosti pri regulaciji glukoze u krvi. Obilnije konzumiranje povrća u kombinaciji sa zdravim mastima (maslinovo ulje, avokado, bučine i sezamove sjemenke, orašasti plodovi, lan i laneno ulje) omogućava bolju regulaciju glukoze u krvi i bolje zdravlje krvnih žila te sprječava pojavu hipertenzije i preeklampsije u trudnoći.
Ukoliko ste trudnica ili planirate trudnoću, nadam se da ste pročitali članak o gestacijskom dijabetesu. Obzirom da se pojavljuje u periodu kada je tijelo u drugom stanju, te mu je svakako potrebno dodatnih vitamina i minerala, preporučujemo vam upotrebu DiaVit-a. Dvadeset pet vitamina i minerala u jednoj kapsuli namjenjen samo za osobe oboljele od dijabetesa za vas će predstavljati pun pogodak za preventivno jačanje imuniteta te smanjenje šanse za razvoj gestacijskog dijabetesa ili ukoliko se isti pojavi, za smanjenje komplikacija koje nastaju kao posljedica dijabetesa.
