Prethodno smo istakli da glavnu ulogu u nastanku šećerne bolesti imaju nasljeđe i imunološki odbrambeni sistem, kao unutrašnji činioci i uticaji sredine kao spoljni činioci. Mjere za sprječavanje i smanjenje učestalosti šećerne bolesti treba usmjeriti upravo na glavne uzroke njenog nastanka.
Primarna prevencija tipa 1 šećerne bolesti za sada ne postoji. S obzirom na patogenezu ove bolesti, perspektivna mogućnost njene prevencije je identifikacija jednog ili više virusa, kao uzročnika autoimunog inzulitisa i pokušaj spravljanja vakcine. HLA tipizacija bi poslužila za izdvajanje nosilaca DR3 i DR4 antigena, kao rizične kategorije, koja bi bila prioritetna za vakcinaciju.
Sekundarna prevnecija tipa 1 šećerne bolesti primjenom imunosupresivne terapije mogla bi imati za cilj zaustavljanje ili smanjenje progresije dijabetične bolesti krvnih žila. Ali s obzirom na sve rizike ove terapije, njena bi primjena možda bila opravdanija u svrhu prevencije produženja toka šećerne bolesti nakon privremene remisije.
Primarna prevencija tipa 2 šećerne bolesti mogla bi, takođe u perspektivi, biti usmjerena ka genetskom inženjeringu na genima odgovornim za ovaj tip šećerne bolesti. U primarnu prevenciju tipa 2 šećerne bolesti za sada spada zdravstveni nadzor nad osobama iz razičnih kategorija.
Zdravstveni nadzor rizičnih kategorija. U rizične kategorije za tip 2 šećernu bolest spadaju sve osobe koje imaju neki od riziko faktora za ovaj tip šećerne bolesti.
Zdravstveni nadzor rizičnih kategorija obuhvata slijedeće aktivnosti.
- edukaciju o šećernoj bolesti
- edukaciju o zdravoj ishrani i tjelesnoj aktivnosti
- sprječavanje i liječenje gojaznosti
- mjere za zaštitu gušterače: umjerenost u ishrani i piću, pravovremeno liječenje bolesti žučne kesice, želudca i dvanaestopalačnog crijeva
Sekundarna prevencija tipa 2 šećerne bolesti obuhvata mjere za rano otkrivanje šećerne bolesti koje uključuju programe za masovne preglede stanovništva i programe za skrining preglede određenih grupa. Skrining pregledi se koriste i u trajnom nadzoru rizičnih kategorija za dijabetes. Povremenom kontrolom nivoa šećera u krvi na tašte, u slučajnom uzorku plazme i OGT testu mogu se osobe iz rizičnih kategorija razvrstati u 4 grupe:
- Osobe bez poremećaja glikoregulacije
- Osobe sa oštećenom tolerancijom glukoze (OGT)
- Osobe sa oštećenom glukozom na tašte (OGN)
- Osobe sa dijabetesom
Program pojačanog nadzora. U daljnjem postupku se osobe sa dijabetesom podvrgavaju odgovarajućem liječenju i kontroli. Osobe sa predijabetesom (OGN i/ ili OGT) i osobe sa više faktora rizika ulaze u program pojačanog nadzora: najmanje tri puta godišnje im se radi OGT test i najmanje jednom godišnje pregled kod dijabetologa. Osobe bez poremećaja glikoregulacije ostaju i dalje pod zdrvastvenim nadzorom po osnovu svoje prethodne, a možda i novostečene rizične kategorije.
Glavni faktor u prevenciji dijabetesa, za gojazne i pacijente sa prekomjernom tjelesnom težinom, je gubitak tjelesne težine. Pacijenta je potrebno uputiti na intenzivan program promjene stila života, koji uključuje gubitak tjelesne težine za 7% od inicijalne i povećanje fizičke aktivnosti, kao što je npr. brza šetnja najmanje 150 minuta sedmično.
Gubitak na tjelesnoj težini je teško održati dugoročno, a neophodan je u prevenciji dijabetesa, zbog čega je ovim pacijentima potrebno predočiti dodatne terapijske mjere, kao što su farmakološke ili hirurške. Vrsta dijete kojoj će se pacijent podvrgnuti može biti različita, kao što je mediteranska, nisko kalorijska, dijeta sa niskim unosom masti. Bez obzira na vrstu dijete preporučuje se unos cijelovitih žitarica, leguma, sjemenki, voća i povrća uz minimalan unos refinirane i procesuirane hrane.
Fizička aktivnost, pa čak i umjerena, kao što je 150/minuta brze šetnje sedmično poboljšava inzulinsku senzitivnost i reducira abdominalno masno tkive u djece i mlađih odraslih. Navedene preventivne mjere preveniraju i gestacijski dijebetes.
Pušenje može povećati rizik za razvoj tipa 2 dijabetesa, te se kao mjere prevencije dijabetesa, pacijentima savjetuje prestanak pušenja. Prve godine po prestanku pušenja su vrijeme povećanog rizika razvoja dijabetesa.
Kao ilustracija značaja mjera primarne i sekundarne prevencije tipa 2 šećerne bolesti može se navesti podatak, da oko 50% osoba sa oštećenom tolerancijom glukoze, ispravi ovaj poremećaj tokom 10-godišnjeg provođenja novog stila življenja sa zdravom ishranom, primjerenom tjelesnom aktivnosti i bez gojaznosti. U 25% osoba sa oštećenom tolerancijom glukoze tokom 10 godina razvije se dijabetes, koji zbog rano postavljene dijagnoze ima povećanu šansu da izbjegne ili maksimalno odgodi hronična oštećenja.
