Zastupljenost dijabetesa nastalog zbog oboljenja, zračenja ili hirurškog odstranjenja gušterače je mala. Izuzev hronične upale, druge bolesti gušterače, koje mogu izazvati šećernu bolest su rijetke.
Dva su razloga zbog kojih ovdje treba opisati upale gušterače:
Prvi je razlog, što se na ovu vrstu šećerne bolesti može uspješno preventivno djelovati. Drugi razlog je visoka učestalost dijebetesa u oboljelih od hronične upale gušterače. Ispoljena šećerna bolest se nalazi u oko 20%, a poremećena tolerancija glukoze u 50% oboljelih od hroničnog pankreatitisa.
Akutna upala gušterače
Akutna upala gušterače, akutni pankreatitis, je veoma teško oboljenje. Izazvano je najčešće prekomjernim konzumiranjem alkohola, žučnim kamencem i ponavljanim upalama žučne kesice. Rijeđe je akutna upala gušterače komplikacija čira na želudcu i dvanaestercu, ili povrede trbuha.
Upala gušterače se razlikuje od upale drugih organa. Ovdje enzimi pankreasa izlaze iz upaljenog kanalnog sistema i izazivaju samovarenje ili autodigestiju i raspad pankreasnog tkiva. To je tzv. hemijska upala bez prisustva bakterija ili virusa kao biloških uzročnika. Sekundarna invazija bakterija može prouzrokovati gnojni i apscedirajući penkreatitis, koji slično hemoragično – nekrotizirajućem pankreatitisu ima veoma tešku kliničku sliku i nerijetko lošu prognozu.
Bolest se ispoljava jakim bolovima na žličici, koji se pojasno šire do slabinske kičme. Uporno povraćanje i povišena tjelesna temperatra dovode do teške dehidratacije sa mogućim kritičnim padom krvnog pritiska i protoka krvi kroz organe.
Bolest iziskuje urgentno liječenje u jedinici intenzivne njege, a nekad je potrebna i hirurška terapija. Posljednjih godina se u Internoj klinici u Tuzli akutni pankreatitisi i pankreasne ciste uspješno liječe punkcijom i drenažom pomoću intreventnog ultrazvuka. U toku akutnog pankreatitisa može se ispoljiti i dijabetes sa dijabetičnom ketoacidozom. To komplikuje i onako veoma teško stanje bolesnika.
Hronična upala gušterače
Hronična upala gušterače, hronični pankretitis, je stanje dugotrajne upale, koja se često pogoršava. Povremeno su moguća nagla i teška pogoršanja, kao u akutnoj upali.
Bolest se ispoljava znacima oštećenja i enzimske i hormonske funkcije gušterače. Karakteristična su tri znaka (trias) hroničnog pankreatitisa:
- pankreasna bol
- dijabetes
- steatoreja
Ovaj posljednji znak karakterišu smetnje u varenju hrane sa pojavom kašastih i masnih stolica. Česti su jaki pankreasni bolovi sa stalnim nadimanjem i progresivnim mršavljenjem.
Pojava znakova hronične upale gušterače ukazuje na već ozbiljno njeno oštećenje. Dijabetes se pojavljuje kad je uništeno 90% i više ostrvaca.
MALIGNI TUMORI GUŠTERAČE I DIJABETES
Maligni tumori gušterače mogu izazvati dijabetes u oko 25% slučajeva. Praćeni su pankreasnim bolovima, žuticom i izrazitim mršavljenjem. Zato pojava dijabetesa u osoba iznad 50 godina životne dobi, sa izraženim probavnim smetnjama i pankreasnim bolovima treba da pobudi sumnju na mogućnost maligne bolesti gušterače. Nakon potpunog hirurškog ostranjenja gušterače obavezno se razvije dijabetes, koji se liječi inzulinom.
BRONZANI DIJABETES
U osoba koje boluju od hemohromatoze dolazi do taloženja željeza u organima, najčešće u jetri, koži, gušterači, polnim žlijezdama i srčanom mišiću. Nagomilano željezo izaziva propadanje plemenitog tkiva ovih organa i poremećaj njihove funkcije tj. cirozu jetre, šećernu bolest, srčanu i polnu slabost. Šećerna bolest izazvana taloženjem željeza u pankreasnim ostrvcima naziva se bronzanim dijabetesom, jer koža u ovih bolesnika zbog nataloženog željeza dobija bronzani izgled.
Gušteraču treba čuvati
Gušterača pomoću svojih enzima i hormona sudjeluje u varenju i razgradnji hranljivih materija do jednostavnih oblika koji ulaze u krv. Ovi krajnji produkti razgradnje hrane ulaze u ćelije, gdje se neki razgrađuju do energije ili skladište, a drugi sudjeluju u obnovi i izgradnji novih materija i novih ćelija i tkiva. U svim ovim procesima velika je uloga gušterače. Zato se kaže da gušteraču treba čuvati. U tome, priroda kao da je već učinila svoje. Jer gušterača vjerovatno, nije slučajno smještena tako duboko u trbuhu, iza želudca i dvanaestopalačnog crijeva, a ispred kičmenog stuba i snažne leđno – slabinske muskulature. Njen topografski položaj djeluje kao tihi i daleki odjek nastojanja vrste da se prilagodi i opstane. A mnogi su, zna se, nestajali na tom dugom i teškom putu trajnog prilagođavanja u prirodi.
Nestajali su upravo oni koji se nisu uspjeli prilagoditi raspoloživoj vrsti i količini hrane i često razdaljini koju je trebalo prelaziti do hrane. Dinosauri se najčešće pominju kao primjer. Taj proces prilagodbe hrani stalno je u toku, on i sada traje. Debljina, naročito pretjerana i dugotrajna debljina, u našoj je etapi, naš primjer neprilagođenosti.
U oboljenjima egzokrinog pankreasa dijabetes se pojavljuje tek onda kad je uništeno 90% i više ostrvaca. To znači da je funkcionalna rezerva gušterače oko deset puta veća od osnovne potrebe organizma. Pa ipak se biološki potencijal i ovog organa može prijevremeno potrošiti. A s obzirom na tako značajnu ulogu gušterače, to bi obavezno trebalo izbjeći. Samo je pitanje kako?!
Umjerenost u svemu
Umjerenost, naročito u hrani, piću i odmaranju, to bi bio odgovor na postavljeno pitanje. Umjeren način života, po onoj staroj latinskoj: “Modicus sibi, medicus sibi” – umjeren sebi, ljekar sebi. Dok je gušterača još zdrava treba biti umjeren u jelu i piću. Hranu treba uzimati umjereno i redovno. Jednako kao što se ne treba prejedati, isto tako ne treba ni trpiti glad. Takvi ekscesi predstavljaju udar na regularno izlučivanje inzulina. Odveć masna hrana i jaki začini štetni su kao i odveć hladna jela i pića. Alklohol je najbolje ne konzumirati, pogotovo je nezdravo pretjerivati u konzumiranju alkohola. A kad se pojavi prvi atak akutne upale gušterače, sa alkoholom treba trajno i definitivno prekinuti. Tada je neophodno uraditi i temeljnu sanaciju eventualne bolesti žučne kesice, žučnih vodova, želudca i dvanaestopalačnog crijeva. Samo tako se može izbjeći ili odgoditi pojava šećerne bolesti, koja bi nastala kao posljedica razaranja ili funkcionalnog iscrpljenja ostrvaca gušterače.
Život bolesnika sa hroničnom upalom gušterače, i bez dijabetesa je težak i patenički. A svaki novi atak pogoršanja pankreatitisa za ove bolesnike je novi životni rizik. Što više puta ipak uspiju da ga prebrode, zapravo su sve bliže šećernoj bolesti.
Slika: Obilno jelo i piće oštećuju i iscrpljuju gušteraču
AUTOR TEKSTA
Prof.Dr. Džemal Poljaković dr med
Subspecijalista endokrinolog dijabetolog
Klinički Centar Tuzla
Medicinski Fakultet Univerziteta u Tuzli
