Dijetalna ishrana

U ljudi hrana ima značajnu ulogu u razvoju i održanju svake jedinke i održanju vrste. Tokom evolucije životinjskog svijeta uzimanje hrane se izdiferenciralo u biološki automatsku funkciju. Uzimanje hrane kontrolišu centri za glad i sitost u mozgu i nagon za samodržanje. Hrana i voda spadaju u bitne životne materije, bez kojih organizam ne bi mogao opstati.

Glavni sastojci hrane su:

• Bjelančevine
• Ugljikohidrati
• Masti
• Minerali
• Vitamini
• Voda

BJELANČEVINE

Bjelančevine ili proteini su gradivne materije u organizmu. U probavnom traktu bjelančevine hrane se razgrađuju pod uticajem enzima na aminokiseline, koje preko crijevnih resica ulaze u krv. Osim ovih, hranom unesenih aminokiselina, i u jetri se stvaraju aminokiseline, ali ne sve koje su potrebne za sintezu bjelančevina.

Za razliku od ugljikohidrata i masti koji su izvori energije, bjelančevine su uglavnom gradivni materijal u organizmu. One ulaze u sastav svih ćelija, enzima, velikog broja hormona, krvnog pigmenta hemoglobina i odbrambenih  bjelančevina imunoglobulina. Od bjelančevina su građeni i geni koji prenose nasljedne osobine. Bjelančevine  imaju ulogu i u održavanju stalne zapremine tjelesne tečnosti. Manjak bjelančevina u organizmu, naročito albumina, prouzrokuje zadržavnje vode u tkivima i pojavu otoka. Višak bjelančevina koristi se u organizmu za aktuelne energetske potrebe ili se transformiše u masti. Ipak, treba naglasiti da organizam štedi bjelančevine i troši ih za energetske potrebe samo onda kad je potrošio raspoložive ugljikohidrate i masti. Naprijed je rečeno, da je upotreba bjelančevina u energetske svrhe  neracionalna. Bjelančevine hrane su životinjskog i biljnog porijekla. Nalaze se naročito u namirnicama životinjskog porijekla, u nekim vrstama povrća i u žitaricama.

Bjelančevine životnjskog porijekla:

• meso
• mlijeko i mliječni proizvodi
• jaja
• riba

Slika: Namirnice bogate bjelančevinama životinjskog porijekla

 

Bjelančevine biljnog porijekla

• grah, grašak, buranija
• soja, bob, leća
• gljive, patlidžani
• zobeno brašno, žitarice
• orasi, kikiriki

Slika: Namirnice bogate bjelančevinama biljnog porijekla

Bitne ili esencijalne aminokiseline   su neophodne za izgradnju bjelančevina. Jetra nije u stanju da stvara i ove aminokiseline, pa ih je neophodno unositi hranom. Nalaze se u bjelančevinama životinjskog porijekla, koje se zbog toga nazivaju punovrijednim bjelančevinama. Ovdje naročito spadaju meso, mlijeko, i jaja.

Energetska vrijednost: razgradnjom jednog grama bjelančevina oslobodi se 16,8 kilo Džula (kJ) ili 4 kilo kalorija (kcal) energije.

ŠEĆERI   ILI   UGLJIKOHIDRATI

 Šećeri ili ugljikohidrati su osnovni sastojci hrane i   najvažniji su izvor energije u organizmu. Po hemijskoj strukturi šećeri  su organska jedinjenja sastavljena od atoma ugljika, vodika i kisika. U hrani se ugljikohidrati  nalaze kao prosti i složeni šećeri.

Prosti šećeri ili monosaharidi

Prosti šećeri ili monosaharidi su grožđani šećer ili glukoza, voćni šećer ili fruktoza i mliječni šećer ili galaktoza. Samo prosti šećeri prelaze iz crijeva, preko crijevnih resica u krv. Ovaj proces prelaska osnovnih sastojaka hrane iz crijeva u krv naziva se   resorpcijom. Ugljikohidrati se najvećim dijelom  resorbuju u vidu glukoze.

Složeni šećeri ili polisaharidi

Složeni šećeri ili polisaharidi  su skrob i žitarice, saharoza iz šećerne trske, lakotza iz mlijeka i maltoza iz slada. U crijevima se složeni šećeri hrane razlažu na proste šećere i tako se resorbuju. Ovo se razlaganje odvija pod uticajem crijevnih i gušteračinih  enzima.

Prehrambena  biljna vlakna 

Prehrambena biljna vlakna  su takođe složeni ugljikohidrati. U hrani se nalaze rastvorljiva i nerastvorljiva biljna vlakna.

U rastvorljiva ili solubilna vlakna  spadaju hemicelulozni spojevi kao što su želatinozne materije ili mucigeni i topljive gume. Ova vlakna vezuju na sebe vodu i žučne kiseline, i sa šećerima stvaraju smjese koje se otežano vare u crijevima i sporo resorbuju.

Nerastvorljiva vlakna   kao što su gvar i pektin takođe ometaju resorpciju šećera i povećavaju osjetljivost tkiva na inzulin. Ova vlakna još povećavaju volumen crijevnog sadržaja i pomažu pražnjenje crijeva.

Biljna vlakna se nalaze u mnogim žitaricama, zeljastom povrću i voću:

• ječam, zob, kukuruz
• blitva, špinat, kupus, kelj
• grah, grašak, buranija, sočivo
• šljiva, kora jabuka

Slika: Žitarice su bogate biljnim vlaknima

Ugljikohidrati bogati rastvorljivim i nerastvorljivim biljnim vlaknima usporavaju resorpciju glukoze i tako smanjuju skokove nivoa šećera u krvi nakon obroka, smanjuju stvaranje šećera u jetri i snižavaju nivo masnoća u krvi.

Preporuka o povećanju unosa ugljikohidrata na 55-60% dnevnih kalorijskih potreba odnosi se upravo na povećanje unosa ugljikohidrata bogatih  prehrambenim biljnim vlaknima.

Povrće, voće i žitarice  koje sadrže dosta biljnih vlakana djeluju veoma povoljno na regulaciju nivoa šećera u krvi i na metaboličku kontrolu šećerne bolesti.

Koji ugljikohidrati brže  povećavaju nivo šećera u krvi ?

Štogod su ugljikohidrati više oslobođeni biljnih vlakana, to oni više i brže povećavaju nivo šećera u krvi:

Najbrže –  prosti ugljikohidrati kao što su šećer, med i pekmez.

Umjereno brzo –  krompir, bijeli hljeb i tjestenina.

Sporo –   crni hljeb, raženi hljeb i riža

Veoma sporo –  ugljikohidrati koji sadrže dosta biljnih vlakana, kao što je povrće bogato celulozom, naročito mahunarke.

Energetska vrijednost –  razgradnjom jednog grama ugljikohidrata osobodi se 16,8 kilo Džula (kJ) ili 4 kilo kalorija (kcal) energije

MASTI ILI LIPIDI

Masti su složeni organski hemijski spojevi viših masnih kiselina i glicerola. Masti hrane se razlažu u crijevima pod uticajem enzima gušterače i žuči  na  masne kiseline i glicerol. Pri prolasku kroz crijevne epitelne ćelije masne kiseline i glicerol se vezuju i grade masne čestice hilomikrone koji su sastavljeni uglavnom od triglicerida. Već jedan sat nakon masnog obroka hilomikroni cirkuliraju u krvnoj plazmi kojoj daju lahko zamućen žučkast izgled. Pri prolasku kroz kapilare jetre i mišića, a pod uticajem enzima lipoproteinske lipaze, dolazi do hidrolize hilomikronskih triglicerida i oslobađanja masnih kiselina i glicerola. Masne kiseline i glicerol kao manje masne čestice ulaze u ćelije masnog tkiva i jetre   gdje se deponuju kao triglceridi. Masne kiseline se u jetri razgrađuju u energetske svrhe kad je to potrebno ili se iz masnih kiselina u jetri sintetizuju holesterol i fosfolipidi. U jetri se sintetizuju i trigliceridi pretežno iz ugljikohidrata i znantno manje iz  bjelančevina.

Trigliceridi se vezuju za proteinima plazme i grade složena jedinjenja lipoproteine, iz kojih se kad je potrebno oslobađa energija. Kad su energetske potrebe podmirene, lipoproteini se ponovno ugrađuju u složene masti (trigliceride) i deponuju u masnom tkivu kao rezerva. U ljudskoj ishrani se koriste masti životinjskog  i masti biljnog porijekla.

Masti  životinjskog  porijekla –  zasićene masti

U masti životinjskog  porijekla ili zasićene masti spadaju:

• maslac
• kravlje maslo
• punomasni sir
• guščja mast
• goveđa i ovčja loj i salo
• svinjska mast, slanina

Masti biljnog porijekla  –  nezasićene masti   

Masti  biljnog porijekla ili nezasićene masti mogu biti višestruko i jednostruko nezasićene.

Višestruko nezasićene  masti   sadrže  linolnu kiselinu  koja se nalazi u slijedećim mastima:

• sojino ulje
• suncekretovo ulje
• ulje kukuruznih klica

Jednostruko nezasićene masti  sadrže oleinsku kiselinu  koja  se nalazi u slijedećim mastima:

• maslinovo ulje
• neke vrste suncokretovog ulja

Sve masti imaju jednaku kalorijsku vrijednost, mada u narodu postoji predrasuda, da su ulja manje vrijedna masnoća od kravljeg masla ili svinjske masti. Naprotiv, u većini ulja i u nekim biljnim mastima pretežno su zastupljene  nezasićene masne kiseline,   za koje je pouzdano utvrđeno da štite organizam od ateroskleroze. Zasićene masne kiseline  u mastima životinjskog porijekla naprotiv,   izazivaju aterosklerozu .

Masti su najmoćniji izvor energije u uslovima gladovanja. Ovo je razumljivo s obzirom da je energetska vrijednost masti dvostruko veća od energetske vrijednosti ugljikohidrata i bjelančevina. I pogotovo zato što je ukupna masa  energetske rezerve masti znatno veća od rezerve  glikogena. Zna se zapravo, da je u ljudskom tijelu prosječno oko pola miliona Džula energije uskladišteno kao mast u masnom tkivu, a samo oko 1500 Džula u vidu glikogena u jetri i mišićima.

Energetska vrijednost masti: razgradnjom jednog grama masti oslobodi se 36 kilo Džula (kJ) ili 9 kilo kalorija (kcal) energije.

DIJABETIČNA DIJETA

Dijatalna ishrana dijabetičnih bolesnika definiše se kao svakodnevna, raznovrsna, jednostavna,  fiziološka,  i kalorijski  uravnotežena ishrana. S obzirom da je u dijabetesu  poremećen  metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masti, dijabetična dijeta ima za cilj da poštedi taj metabolički poremećaj  od svih vrsta i količina hrane  koje bi mogle da ga opterete. Slično kao što bolestan  zglob štedimo od pokreta ili bolesno srce od tjelesnog napora, isto tako i poremećen metabolizam u šećernoj bolesti štedimo od prekomjernog kalorijskog unosa i od ugljikohidrata, naročito koncentrovanih. Obilan i nekontrolisan unos hrane, ne samo da povećava nivo šećera u krvi dijabetičnih bolesnika, nego može i da pruzrokuje šećernu bolest u do tada zdravih predisponiranih osoba. Zna se da je za nastanak tipa 2 šećerne bolesti, pored drugih činilaca, veoma značajan  energetski disbalans. To je produženo stanje viška energije u organizmu, koje nastaje zbog stalno većeg unosa energije hranom od potrošnje energije radom. Najčešće je posljedica tog stanja prvo gojaznost, pa potom i dijabetes. Zato je zadatak  dijabetične dijete da zaštiti organizam i od prekomjerne količine hrane i od nekih vrsta namirnica.

Udružene, dijabetična dijeta i programirana tjelesna aktivnost, obezbjeđuju ravnotežu unosa i potrošnje energije. Ova se energetska ravnoteža može provjeravati veoma jednostavno, kontrolom tjelesne težine. Ukoliko je tjelesna težina standardna, tojest odgovarajuća za tjelesnu visinu, dob i pol bolesnika, onda je sigurno postignuta  i energeska ravnoteža. I samo u uslovima stabilne energetske ravnoteže mogu se postići trajno uspješno liječenje i matabolička kontrola šećerne bolesti. Nekim bolesnicima sa tipom 2 šećerne bolesti, dovoljno je da se samo osobode viška kilograma, pa da postignu zadovoljavajuću regulaciju šećerne bolesti, često i bez primjene lijekova i inzulina.

Slika:Stabilna energetska ravnoteža (vaga u ravnotežnom položaju)

Tjelesna težina  dijabetičnog bolesnika jedno je od mjerila dugoročne metaboličke kontrole šećerne bolesti.

DIJABETIČNA DIJETA –  ZDRAVA ISHRANA

U posljednje je vrijeme promijenjen raniji, često rigorozan odnos prema ishrani dijabetičnih bolesnika. Dijabetična dijeta ne smije biti krut okvir, niti namet koji poništava sve bolesnikove navike u ishrani i koji se zbog toga teško podnosi i još teže provodi. Dijeta ne treba i ne smije da čini  bolesnika upadljivim, po tome što on to ne smije ili što mora da jede. Isto tako su za sada nerealni i zahtjevi da se dijabetični bolesnici  hrane potpuno slobodno i bez ikakvih ograničenja. Nerelani su u odnosu na još uvijek  ograničene mogućnosti liječenja šećerne bolesti, ali i  sa stanovništva svih prednosti zdrave ishrane. A umjerena i prilagodljiva  dijabetična dijeta, kakva će biti predstavljena u ovoj knjizi, prije svega je zdrava ishrana.

Ciljevi dijabetične dijete

 Dijabetična dijeta kao vid liječenja šećerne bolesti ima slijedeće ciljeve:

• da obezbjedi dobru glikemičnu i metaboličku kontrolu
• da održava lipide krvi u normalnim granicama
• da održava tjelesnu težinu u standardnim vrijednostima
• da štedi bubrege i čuva bilans azotnih materija
• da prevenira ili uspori razvoj hroničnih oštećenja u toku šećerne bolesti

Osnovni  zahtjevi dijabetične dijete:

• zadovoljenje energetskih potreba
• zadovoljenje potreba u ugljikohidratima, bjelančevinama, mastima, vitaminima i mineralima
• ravnomjeran unos hrane tokom dana
• odgovarajući raspored unosa ugljikohidrata zavisno od vremena aplikacije, vrste i doze inzulina i zavisno od vremena, dužine i intenziteta tjelesne aktivnosti

PREPORUKE   ZA  ENERGETSKE  POTREBE

Energetski unos  se ograničava bolesnicima sa neregulisanim dijabetesom, bolesnicima na početku  inzulinske terapije i bolesnicima čija je tjelesna težina iznad standardne za više od 10%. Na osnovu izračunatih dnevnih energetskih potreba posebno za svakog bolesnika, pravi se plan jednodnevne ishrane, kao globalni okvir za jednodnevni jelovnik. Preme iskustvu našeg tima u Klinici za unutrašnje bolesti, korisno je i instruktivno da svi dijabetični bolesnici znaju svoje optimalne dnevne  kalorijske potrebe. Učinak na regulaciju šećerne bolesti  je veći ako bolesnike  obučimo i da sami izračunavaju svoje dnevne kalorijske potrebe. Za dijabetične bolesnike je posebno važno da se osposobe da koriste tablice zamjena jadnakovrijednih namirnica (ADA-tablice), jer će im to povećati slobodu i kvalitet ishrane. Svi dijabetični bolesnici treba da nauče da vagaju i odmjeravaju namirnice u početku bolesti, kako bi stekli   rutinu u odmjeravanju i procjeni količine hrane i njene kalorijske vrijednosti.

Bolesnici sa neregulisanim dijabetesom i oni sa prekomjernom tjelesnom  težinom treba obavezno da nauče da sami prave plan svoje ishrane. Tako će prije i bolje shvatiti ulogu uravnotežene ishrane u dobroj regulaciji šećerne bolesti.

Grupa za proučavanje dijabetesa i ishrane (DNSG)

 Grupa za proučavanje dijabetesa ishrane Evropskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD) dala je 1995. godine najnovije preporuke o ishrani dijabetičnih bolesnika. U preporukama se ističe, da su mnogi principi ishrane ostali neprimjenjeni u odnosu na preporuke od 1988 godine i da je ishrana dijabetičnih bolesnika sve bliža načinu ishrane koji obezbjeđuje dobro zdravlje opće populacije.

Pri izračunavanju dnevnih energetskih potreba u osoba sa tipom 2 dijabetesa uvijek polazimo od sadašnjeg stanja uhranjenosti bolesnika:

Negojaznim bolesnicima   sa indexom tjelesne mase u rasponu od 19 do 25 kg/m²   nije potrebna detaljna lista sa kalorijskim sadržajem hrane. Smatra se da se potrebe pojedinaca u energiji  zadovoljavaju fiziološkom kontrolom apetita. Zato ovim bolesnicima nisu potrebne posebne upute o energetskom unosu, izuzev ako povećavaju tjelesnu težinu ili im je težina u stalnom porastu sa godinama starosti. U ovim slučajevima će ograničenje unosa masti ispod 30% dnevnih kalorijskih   potrebe i ograničenje unosa alkohola, obezbjediti smanjenje tjelesne težine. Ove mjere su naročito efektne u osoba sa androidnim  ili trbušnim tipom gojaznosti.

 Gojaznim bolesnicima se prvo savjetuje da smanje unos i povećaju potrošnju kalorija, tojest da smanje unos masnoća i druge visokokalorijske hrane i povećaju tjelesnu aktivnost. Ako ove mjere  ne postignu željeno smanjenje tjelesne težine, njima treba sastaviti dijetalnu  listu sa umanjenim kalorijskim unosom za 500-1000 kalorija dnevno.

Veoma gojaznim bolesnicima   sa indeksom tjelesne mase iznad  35 kg/m²  treba smanjiti dnevni kalorijski unos ispod 1000 i nekad ispod 600 kalorija dnevno, što se  provodi u specijalizovanim ustanovama.

PREPORUKE ZA  POTREBE  U  ŽIVOTNIM  MATERIJAMA

Preporuke za zadovoljenje potreba u ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima su slijedeće:

Zasićene masne kiseline ispod 10% dnevnog kalorijskog unosa. Veće smanjenje unosa zasićenih masti korisno je samo za bolesnike sa povišenom LDL  frakcijom  holesterola u krvi.

Višestruko nezasićene masne kiseline do 10%  dnevnog kalorijskog unosa. Veći unos ovih masnoće izaziva pad zaštitnog lipoproteina visoke gustine (HDL).

Jednostruko nezasićene masne kiseline 10-15% dnevnog kalorijskog unosa.

Bjelančevine 10-20% dnevnog kalorijskog unosa. Za odrasle osobe se smatra optimalnim unos bjelančevina od 0,8 grama po kilogramu tjelesne težine za 24 sata (0,8g/kg/24h). U većini evropskih zemalja unos bjelančevina je znatno veći od  preporučenog,  te je potrebno insistirati na njegovom smanjenju.

Bjelančevine i bubrežna slabost: U početnoj fazi bubrežne slabosti dok je glomerularna filtracija  iznad  40 ml/min. smanjenje unosa  proteina može usporiti dalje smanjenje bubrežne funkcije. Preporučuje se da odrasle osobe ipak ne unose manje od 0,6g/kg/24h. Primjena veoma restriktivnih  proteinskih  dijeta zahtijeva obaveznu nadoknadu esencijalnih aminokiselina u obliku tableta, kako bi se omogućila  neutralizacija azota iz ureje. U nefrotskom sindromu bubrezi propuštaju veliku količinu bjelančevina u mokraću. Zbog toga se često propisuje  dijeta sa visokim unosom bjelančevina, nekad i iznad 2g/kg/24h. Smatra se da ovakva dijeta mnogo više povećava, ionako veliko izlučivanje bjelančevina preko bubrega, nego što popravlja nivo serumskih albumina. Zato se kao alternativni postupak predlaže umjereno povećanje unosa bjelančevina, ne iznad  1g/ kg niti ispod 0,6g/kg/24h. Važno je da proteini koji se uzimaju budu bogati esencijalnim aminokiselinama (meso, mlijeko i jaja). I ovim bolesnicima se preporučuju tablete esencijalnih aminokiselina radi održavanja azotne ravnoteže.

 Ugljikohidrati 50-60% dnevnog kalorijskog unosa. Naročito se preporučuju ugljikohidrati bogati   biljnim vlaknima . To su namirnice sa niskim glikemičkim  indeksom, tojest ugljikohidrati koji manje podižu nivo šećera u krvi. Ovdje naročito spadaju soja, mahunarke, zobene pahuljice, tjestenina od crnog brašna, polukuhana smeđa riža i sirovo voće. Šećer iz šećerne trske ili saharoza, može se unositi u umjerenim količinama ( manje od 10% dnevnog kalorijskog unosa). Veći unos saharoze može povećati nivo triglicerida u krvi.

Vitamni i antioksidansi  su  neophodni u ishrani  dijabetičnih bolesnika. U antioksidanse spadaju tokoferol, karotenoidi, vitamin C i flavonoidi. U šećernoj bolesti  je česta neravnoteža oksidativnih i antioksidativnih materija. Dokazano je takođe  da oksidativni stres povećava srčano-žilni rizik u ovih bolesnika.

Kuhinjska so do 3 grama dnevno: Ovakav unos kuhinjske soli se preporučuje za opću populacju, pa i za  dijabetične bolesnike. Osobama sa  umjereno povišenim krvnim pritiskom dnevni unos kuhinjske soli se ograničava na 2,5 grama, a osobama sa povišenim krvnim pritiskom i dijabetičnom nefropatijom na 2 grama.

 Alkohol treba izbjegavati: Za dijabetične bolesnike   važe sve predostrožnosti o unosu alkohola kao i za opću populaciju. Oni koji odaberu da ipak konzumiraju alkoholna pića, treba obavezno da se ograniče na 1-2 čaše vina. Osobe koje se liječe tabletama za šećernu bolest  ili inzulinom, treba uz tu prihvatljivu  količinu alkohola da uzimaju   ugljikohidratnu hranu, zbog opasnosti  od mogućeg pada nivoa šećera u krvi. Isto tako treba znati, da alkohol ima i svoju kalorijsku vrijednost. Jedan gram čistog alkohola sadrži 29,4kJ (7kcal), pa ga treba uračunati u dnevni  kalorijski unos. Alkohol  sa tabletama za šećernu bolest može izazvati  “antabusnu reakciju”, koja je slična poznatoj reakciji na tabelete Antabusa, koje se koriste za liječenje etilizma. Zbog svoje kalorijske vrijednosti alkohol je  nepovoljan i za gojazne osobe.

Osobe sa povišenim trigliceridima u krvi defintivno ne smiju konzumirati  nikakva alkoholna pića

RAVNOMJERAN UNOS HRANE

Ukupan dnevni kalorijski unos treba ravnomjerno   rasporediti u vremenskom periodu od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na spavanje. Hranu treba rasporediti u tri glavna obroka (doručak, ručak, i večera) i tri mala međuobroka ili užine.

Dnevni raspored ugljikohidrata

Dnevni raspored ugljikohidrata kao glavnog izvora energije zavisi od načina liječenja dijabetičnog bolesnika.

Bolesnci  na  inzulinskoj   terapiji, koja  je  najčešće  kombinacija srednjedjelujućeg ili “mutnog” i kratkodjelujućeg ili “bistrog” inzulina, mogu rasporediti ugljikohidrate po 2/5 za dopodnevne   i večernje obroke i 1/5 za ručak i popodnevnu užinu. Ovakav raspored ugljikohidrata  trebalo bi da spriječi mogući pad nivoa šećera u krvi u prijepodenvnim i večernjim satima. Kako je vrijednost nivoa šećera u krvi zavisna i od apliciranog inzulina i od tjelesne aktivnosti, to je neophodno svakodnevno usaglašavanje unosa ugljikohidrata i tjelesne aktivnosti sa vremenom aplikacije inzulina.

Bolesnici sa večernjom dozom inzulina  treba  da uzimaju i dodatni obrok pred spavanje, kako bi izbjegli moguću hipoglikemiju u ranim jutarnjim satima. Ovaj obrok treba da sadrži spororesorbujuće ugljikohidrate.

SREDSTVA  ZA  ZASLAĐIVANJE

Kao sredstva za zaslađivanje koriste se umjetna sladila i zamjene za šećer.

Umjetna sladila

Umjetna su sladila sintetska sredstva za zaslađivanje koja nemaju nikakvu kalorijsku niti kakvu drugu hranljivu vrijednost. Ovdje  spadaju saharin i ciklamat. Ova se sredstva brzo izlučuju iz organizma urinom i stolicom, uglavnom nepromijenjena.

Saharin  je oko 500 puta slađi od šećera. Prema preporuci SZO dnevna doza je manja od 0,35 grama za odraslu osobu. Jedna tableta saharina sadrži 20 miligrama  saharin-natrija.

Ciklamat   je oko 50 puta slađi od šećera. Njegova dnevna doza je ispod 3,5 grama. Jedna tableta Sladicina sadrži 40 miligrama  Na ciklamata i 4 miligrama saharin-natrija.

Zamjene za šećer

U zamjene za šećer spadaju fruktoza, sorbitol,  i ksilat ili  ksilol.  Svaka od ovih  supstancija ima svoju kalorijsku vrijednost, koja se mora uračunati u dnevnu    kalorijsku  potrošnju. Tako na primjer, 100 grama fruktoze sadrži 401 kcal (1701 kJ), a 100 grama  Sladiala, Diabita ili Sionina sadrže po 390 kcal (1638 kJ).

Umjetna sladila i zamjene za šećer se zbog izrazito slatkog ukusa koriste u znatno manjim dnevnim dozama od propisanih, pa nema nikakve opasnosti po zdravlje njihova dugotrajna primjena. Isto tako, nije dokazan uticaj  ovih sredstava na pojavu malignih  bolesti.

 

TABLICE ZAMJENA JEDNAKOVRIJEDNIH NAMIRNICA

u planiranju dijetalne ishrane osoba oboljelih od

šećerne bolesti prema preporukama ADA 1996.

Komitet za ishranu Američkog dijetetskog društva i Američkog   dijabetološkog društva (ADA)   predložio je tablice jednakovrijednih namirnica kao praktičan i jednostavan    sistem za provođenje dijabetične dijete.

Prema ADA tablicama  sve su životne namirnice podijeljene u šest grupa. Grupe su označene brojevima i nose nazive prema životnim namirnicama, koje su u njima najviše zastupljene. Svaka grupa sadrži veći broj različitih namirnica. Osnovna mjera ovih namirnica je dijetetska jedinica. Jedna jedinica svake namirnice u istoj grupi sadrži jednak broj grama ugljikohidrata, bjelančevina i masti i zato ima istu energetsku  vrijednost.  Različit je samo broj grama pojedinih životnih namirnica u jednoj jedinici unutar iste grupe, mada je za mnoge namirnice isti. Jedna jedinica namirnica iz različitih grupa ima različitu energetsku vrijednost.  Na tom jediničnom sistemu jednakovrijednih namirnica zasniva se mogućnost slobodne zamjene pojednih namirnica iz iste grupe, prema volji i mogućnostima bolesnika. Tako se  naprimjer 30 grama teletine može zamijeniti sa 40 grama puretine bez kože i kosti ili sa 60 grama svježeg kravljeg sira, jer su sve ove namirnice iz iste grupe (Meso i zamjene ). Isto tako se 30 grama crnog hljeba može zamjenti sa  100 grama kuhanog  krompira, ili 60 grama kuhane riže ili 45 grama kesten pire, jer su i sve ove namirnice iz iste grupe (Hljeb i zamjene) pa se njihovom  međusobnom zamjenom ne remete ni zastupljenost životnih materija niti kalorijski unos. Upotrebom ADA tablica povećava se mogućnost    zadovoljenja prehrambenih navika i ukusa, izbjegava jednolična ishrana i popravlja kontrola šećerne bolesti.

Bolje se hrane i uspješnije liječe oni dijabetični bolesnici koji se dobro služe ADA tablicama.

 U ADA  preporukama za ishranu dijabetičnih bolesnika od 1996.godine uvodno su izdvojene dvije grupe životnih namirnica: namirnice koje se ne preporučuju konzumirati i  namirnice   koje se ne uračunavaju u kalorijski dnevni unos. Obje ove grupe namirnica su raspoređene na odgovarajuća mjesta naše Dijabetične dijetalne liste.

ADA Tablice: Preporuke za zdravu ishranu

Tabela: Preporuke za zdravu ishranu

Glikemijski indeks

Da bismo se bolje i lakše snalazili u izboru namirnica za pravilnu dijabetičnu ishranu u svakoj prilici, uveden je glikemijski indeks kao još jedan pokazatelj kakvoće namirnica. Ovaj indeks  pokazuje koliko pojedine namirnice povećavaju nivo šećera u krvi u poređenju sa 50 grama glukoze.

Tabela: Glikemijski indeks namirnica

Veličina glikemijskog indeksa zavisi od sadržaja  ugljikohidrati, ali i od sadržaja biljnih vlakana i u manjoj mjeri od sadržaja tanina i saponina. Neki jednostavni i složeni šećeri  kao glukoza i maltoza imaju veoma visok; mrkva, lubenica i suho voće visok: grah i svježe voće nizak:  a gljive i soja veoma nizak glikemijski indeks. Povrće i voće treba koristiti u sirovom stanju, jer se preradom smanjuje sadržaj biljnih vlakana.

U ishrani dijabetičnih bolesnika su povoljnije namirnice sa nižim  glikemijskim indeksom. Nakon konzumiranja prehrambenih namirnica sa višim glikemijskim indeksom potrebno je provoditi neki vid tjelesne aktivnosti, kako bi se spriječila  postprandijalna hiperglikemija.

SASTAVLJANJE  JELOVNIKA  DNEVNE  ISHRANE

Svim gojaznim dijabetičnim bolesnicima, osobama sa lošom glikemičnom i nezadovoljavajućom metaboličkom kontrolom treba ograničiti dnevni energetski  unos. Njima treba propisati i sastaviti jelovnik dnevne ishrane. Instruktivno je takođe da i svi bolesnici na početku inzulinske terapije imaju svoj jelovnik dnevne ishrane.

Za sastavljanje jelovnika dnevne ishrane potrebno je prethodno utvrditi:

• Osnovne dnevne energetske potrebe
• Dodatne kalorije za tjelesnu aktivnost
• Kalorije za korekciju tjelesne težine
• Zastupljenost životnih materija (ugljikohidrata, bjelančevina i masti)

ENERGETSKE   DNEVNE   POTREBE

Energetske ili kalorijske dnevne potrebe se utvrđuju na osnovu stanja uhranjenosti bolesnika. Neposredni ciljevi kalorijski normirane ishrane su korekcija tjelesne težine i dobra glikoregulacija. Ovi ciljevi se ne mogu postići   samo propisanim kalorijskim unosom. Dijabetičnu ishranu uvijek treba da prati i odgovarajuća tjelesna aktivnost.

Zato su za utvrđivanje dnevnih energetskih potreba neophodni slijedeći podaci o bolesniku:

• Stvarna tjelesna težina
• Životna dob i pol
• Standardna tjelesna težina
• Težina i obim tjelesne aktivnosti u toku profesionalnog rada i izvan radnog vremena

 Standardna tjelesna težina (STT)

 Standardna tjelesna težina  se ne mjeri vagom. To nije tjelesna težina koju bolesnik ima, već ona težina koju  bi prema svojoj  tjelesnoj visini, polu i životnoj dobi, trebalo da ima. Standardna tjelesna težina  se najjednostavnije izračunava iz tjelesne visine, prema modificiranoj Brokinoj formuli:STT=visina u cm-100-10%.

Primjer: osoba muškog pola, kancelarijski službenik, životne dobi 50 godina, tjelesne visine

187, tjelesne težine 102 kg.   STT = 187-100-10% = 87-8,7 = 78,3 = 78 kg.

Standardna tjelesna težina se utvrđuje još pomoću nomograma tjelesne     težine i standardnih tablica tjelesne težine kao što su tablice Američkog Metropolitan   osiguravajućeg društva

Tabela: Tablice Metropolitan osiguravajućeg društva

Procjena uhranjenosti

Procjenu uhranjenosti  vršimo izračunavanjem procenta odstupanja stvarne tjelesne težine (TT) od standardne tjelesne težine. U našem primjeru: stvarna tjelesna težina je 102 kg, a standardna tjelesna težina 78 kg. Procenat odstupanja = TT:STT×100=102:78=1.30×100=130% .

Stvarna tjelesna težina je za 30% veća od standardne tjelesne težine, te je testirana osoba prekomjerno uhranjena. Odstupanje stvarne od standardne tjelesne težine javlja se u tri varijante:

Prekomjerno uhranjene osobe imaju stvarnu tjelesnu težinu za 20% i više iznad standardne tjelesne težine. Osnovne energetske dnevne potrebe za ove osobe dobijemo tako što njihovu standardnu tjelesnu težinu u kilogramima množimo faktorom 18 kcal ili 75 kJ. Osoba iz našeg primjera je prekomjerno uhranjena, sa standardnom tjelesnom težinom od 78 kg. Njene osnovne dnevne energetske  potrebe možemo izračunati po obrascu: STT×18=78×18=1404 kcal.

Standardno uhranjene osobe  su one u kojih stvarna tjelesna težina odstupa od standardne za manje od 20%. Osnovne energetske dnevne potrebe za ove osobe dobijamo množenjem njihove standardne tjelesne težine faktorom 25 kcal ili 100 kJ.

Nedovoljno uhranjene osobe imaju  stvarnu tjelesnu težinu za 20% i više ispod njihove standardne tjelesne težine. Osnovne energetske dnevne potrebe ovim osobama izračunavamo množenjem njihove standardne tjelesne težine sa faktorom 35 kcal ili 145 kJ.

Dodatne kalorije za tjelesnu aktivnost

Na opisan način izračunate energetske dnevne potrebe odnose se na bolesnike koji leže, koji su pretežno u postelji. To su njihove bazalne ili osnovne energetske potrebe za održavanje metabolizma u stanju mirovanja.

Osobama koje su pokretne, koje su fizički aktivne, koje obavljaju svoje redovne profesionalne i druge poslove, koje se bave rekreacijom i sportom, njima se dodaju odgovarajuće kalorije za tjelesnu aktivnost i rad:

• Za lakši tjelesni rad  do 30%
• Za srednje težak tjelesni rad do 60%
• Za veoma težak tjelesni rad do 100% od osnovnih dnevnih energetskih potreba.

Primjer: Osoba iz našeg primjera je prekomjerno uhranjen i manje pokretan kancelarijski službenik ( lakši tjelesni rad ) pa ćemo mu za tjelesnu aktivnost dodati 30% od osnovnog energetskog unosa:

( 1404 kcal:100 )×30=14,0×30=420 kcal.

Ukupne energetske dnevne potrebe: 1404+420=1824 kcal.

Kalorije za korekciju tjelesne težine

Ako je potrebno smanjenje ili povećanje tjelesne težine, kao kod gojaznih ili pothranjenih osoba, ukupnim dnevnim energetskim potrebama se oduzima ili im se dodaje 500 – 1000 kcal, zavisno od dinamike kojom želimo izvršiti korekciju.                U našem primjeru ćemo, zbog prekomjerne tjelesne težine, testiranoj osobi umanjiti dnevni energetski unos za 535kcal:

1824 kcal-535=1289 kcal ili 5413 kJ. Trudnicama i dojiljama se, zavisno od stanja uhranjenosti, može dodati 300 – 500 kcal dnevno.

Zastupljenost životnih materija

 Da bi smo postigli da ishrana dijabetičnih bolesnika bude zaista zdrava, ona mora biti svakodnevno raznolika i po biohemijskom sastavu uravnotežena. Danas se smatra optimalnom slijedeća  zastupljenost životnih materija u ukupnom energetskom dnevnom unosu:

• Ugljikohidrati 55 – 60%
• Bjelančevine 10 – 20%
• Masti do 30%.

Tabela: Energetska vrijednost sastojaka hrane i alkohola

Zastupljenost ugljikohidrata,  primjer 56%. Ukupni energetski dnevni unos u našem primjeru je 1289 kcal. Zastupljenost ugljikohidrata od 56%=1289:100×56=721.8 kcal iz ugljikohidrata. Kako 1 gram ugljikohidrata sadrži 4 kcal, mi ćemo broj kilokalorija koji pripada ugljikohidratima podijeliti sa brojem 4 i dobiti broj grama ugljikohidrata  pri njihovoj zastupljenosti od 56% u ukupnom dnevnom energetskom unosu: 721.8:4=180.4=180 grama.

Provjera: 180grama ugljikohidrata×4 kcal=720 kcal.

Ovaj broj kilokalorija iz ugljikohidrata dijelimo sa ukupnim dnevnim kalorijskim unosom  i  dobijemo procenat zastupljenosti ugljikohidrata.

721.8:1289=0.559×100=55.9%=56%.

Zastupljenost bjelančevina, primjer 20%. Zastupljenost bjelančevina od 20%=1289:100×20=257.8 kcal iz bjelančevina. Kako i 1 gram bjelančevina ima energetsku vrijednost od 4 kcal, podjelićemo broj kilokalorija koje pripadaju bjelančevinama brojem 4 i dobiti broj grama bjelančevina pri njihovoj zastupljenosti od 20% u ukupnom dnevnom kalorijskom unosu: 257.8:4=64.4 grama.

Provjera  je ista kao za ugljikohidrate.

Zastupljenost    masti,  primjer   24%.   Zastupljenost  masti   od   24%=1289:100×24=309.3=309 kcal. Jedan gram masti ima energetsku vrijednost od 9 kcal, pa ćemo broj kalorija koje pripadaju mastima podijeliti brojem 9 i dobiti broj grama masti pri njihovoj zastupljenosti od  24%  u ukupnom dnevnom kalorijskom unosu: 309:9=34.3=34 grama .

Provjera je ista kao za ugljikohidrate.

PLAN  JEDNODNEVNE  ISHRANE

Plan jednodnevne ishrane je sljedeća etapa u postupku sastavljanja pojedinačne dijetalne liste za dijabetičnog bolesnika.

Plan jednodnevne ishrane je radna tabela u kojoj međusobno usaglašavamo i podešavamo zastupljenost životnih materija, raspored grupa namirnica po obrocima i ukupni dnevni kalorijski unos.

Plan jednodnevne ishrane sadrži slijedeće podatke:

• Ukupni dnevni energetski unos
• Zastupljenost ugljikohidrata, bjelančevina i masti
• Raspored grupa namirnica po obrocima.

U našem primjeru je ukupni dnevni energetski  unos  5413 kJ ili 1289 kcal,   zastupljenost ugljikohidrata  56% , bjelančevina  20%  i masti  24%. Naprijed smo već  prezentirali postupak za njihovo izračunavanje.

Raspored namirnica po obrocima

 Kad smo podesili da nam ugljikohidrati, bjelančevine i masti budu zastupljeni u preporučenom postotku ukupnih dnevnih energetskih potreba, onda iz Plana jednodnevne ishrane pravimo raspored namirnica po obrocima i pojedinačnu dijetalnu listu.

Raspored kalorijskog unosa tokom dana zavisi od rasporeda tjelesne aktivnosti i vremena aplikacije inzulina ili uzimanja tableta za šećernu bolest. Za osobe koje rade u standardnom radnom vremenu, doručak i dopodnevna užina treba da sadrže oko 40%, ručak i popodnevna užina oko 40%, a večera i noćni obrok oko 20% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Ugljikohidrate treba ravnomjerno rasporediti tokom cijelog dana, da bi se izbjeglo prekomjerno povećanje nivoa šećera u krvi nakon obroka. Isto tako, složeni ugljikohidrati bogati biljnim vlaknima štite organizam i od naglih padova nivoa šećera u krvi.

Pri sastavljanju plana jednodnevne ishrane praktično je imati gotov obrazac u koji se raspoređuju grupe namirnica po obrocima, izračunava i upisuje njihova energetska vrijednost  i tokom planiranja stalno kontroliše procenat zastupljenosti ugljikohidrata, bjelančevina i masti.

Na kraju tabele treba imati rubriku “ukupno”, pomoću koje provjeravamo ukupni kalorijski iznos i zastupljenost ugljikohidrata, bjelančevina i masti.

Tabela: Hranjivi sastav i energetska vrijednost 1 jedinice namirnica

Tabela: Plan jednodnevne ishrane od 5460 kJ (1300 kcal)

Tabela: Dijetalna lista od 5460 kJ (1300 kcal)

Tabela: Dijetalna lista od 11340 kJ (2700 kcal)