Dijagnostički kriterijumi

Decenijama se dijagnoza šećerne bolesti postavlja na osnovu nivoa šećera u krvi i to natašte, postprandijalno ili u 75 g OGT testu, prema nivou glikemije natašte ≥ 7,8* mmol/L ( 126 mg/dl ) i glikemije u slučajnom uzorku i u 120.minutu OGTT 11,1 mmol/L (200mg/dl ).

Ekspertni komitet za dijagnozu i klasifikaciju dijabetesa 1997. godine vrši reviziju ovih kriterija i to prateći korelaciju nivoa glukoze natašte, 2h –postprandijalne glukoze i A1C sa prisustvom retinopatije. Ovo ispitivanje je potvrdilo raniji kritirij 2h-postprandijalne glukoze ≥ 11.1 mmol/L, ali je pokazalo prisustvo retinopatije na nižim vrijednostima fasting glikemije od ranije postavljenog kriterija 7.8 mmol/L, te je taj kriterij izmijenjen.

A1C je marker dugoročne glikemijske kontrole, predstavlja prosječnu vrijednost glikemije u periodu od 2-3 mjeseca. Test je značajan marker glikemijske kontrole, a korelira sa mikrovaskularnim i makrovaskularnim dijbetičkim komplikacijama. Do 2009. godine Ekspertni komitet nije dozvoljavao upotrebu A1C u svrhu dijagnostičkog kriterija, zbog nedovoljne standardizacije testa.

U najnovijem razmatranju dijagnostičkih kriterijuma šećerne bolesti Ekspertni komitet je dao prednost određivanju šećera na tašte (engl. Fasting plazma glucosa, FPG) i preporučio njegovu univerzalnu upotrebu za testiranje i dijagnostiku, zato što je lakši za izvođenje, prihvatljiviji za bolesnike i jeftiniji od OGT- testa.   

Aktuelni dijagnostiči kriteriji za postavljanje dijagnoze dijabetesa:

  1. Nalaz simptoma šećerne bolesti i nalaz nivoa glukoze u slučajnom uzorku plazme od 11,1 mmol/L ( 200 mg/dl ) i više. Simptomi šećerne bolesti uključuju obilno mokrenje, obilno unošenje tečnosti i nerazjašnjen gubitak tjelesne težine. Slučajni uzorak plazme uzima se u bilo koje doba dana i nije u vezi sa uzimanjem hrane, ili
  2. Nivo glukoze u plazmi na tašte ≥ 7,0*mmol/L ( 126 mg/dl ). Stanje “natašte“ (fasting) definisano je kao neunošenje kalorija najmanje osam sati prije uzimanja uzorka plazme za određivanje nivoa glukoze, ili
  3. Nivo glukoze u plazmi u 120. minutu OGT testa 11,1 mmol/L (200mg/dl ).
  4. Vrijednost A1C6,5%

Ako je jedan od kriterijuma pozitivan, slijedećeg dana se vrši kontrolno određivanje glukoze u plazmi na tašte, u slučajnom uzorku i dva sata nakon opterećenja šećerom. Dijagnoza šećerne bolesti se potvrđuje ako su pozitivna sva tri  kriterijuma.

Kriteriji za dijagnozu predijabetesa:

  1. IFG ili
  2. IGT ili
  3. A1C 5.7–6.

Predijabetes nije zaseban klinički entitet, nego se treba smatrati kao povećan faktor rizika za razvoj dijabetesa i cerebrovaskularnih bolesti. Predijabete je povezan sa gojaznosti, dislipidemijom sa visokim trigliceridima i/ili niskim HDL holesterolom i hipertenzijom.

Prema preporukama Ekspertnog komiteta definisana su i normalna stanja glikemije:

Normalna glukoza na tašte (NGN). Fiziološkim ili normalnim se smatra nivo glukoze na tašte manji od  5.6 mmol/L ( mg/dl).

Normalna tolerancija glukoze (NTG). Fiziološkom ili normalnom tolerancijom glukoze se smatra nivo šećera u plazmi 2 sata nakon opterećenja glukozom < 7,8  mmol/L (140 mg/dl).

 

Prof.Dr. Džemal Poljaković dr med
Subspecijalista Endokrinolog dijabetolog
Klinički Centar Tuzla
Medicinski Fakultet Univerziteta u Tuzli
Doprinosi održavanju normalnog nivoa šećera u krvi