U ovom poglavlju pokušat ćemo da odgovorimo na neka pitanja koja nameće pojava dijabetesa u žena generativne dobi. Osnovno je pitanje kakav je uticaj šećerne bolesti na tok i ishod trudnoće i pojavu anomalija u ploda, i kakav je uticaj trudnoće na metaboličku kontrolu i razvoj hroničnih komplikacija šećerne bolesti?
Može li žena oboljela od šećerne bolesti rađati djecu?
Odgovor je na naslovljeno pitanje, naravno potvrdan, žena sa dijabetesom može rađati! Čak je postotak sponatanih pobačaja u trudnica sa dobro regulisanim dijabetesom i bez hroničnih komplikacija, u prosjeku jednak kao u nedijabetičnih trudnica. Isto tako je posljednjih 10 godina i perinatalna smrtnost u dobro liječenih dijabetičnih porodilja približno jednaka kao u nedijabetičnih porodilja.
U preinzulinskom periodu međutim, trudnoća je bila najtužnije poglavlje u dijabetesu. Podaci iz prvih decenija 20. vijeka zaista su porazni. Fertilnost dijabetičnih žena bila je izuzetno niska, čak ispod 3%, a spontani pobačaji i prijevremeni porođaji iznad 30%. Od 100 dijabetičnih žena fertilne dobi, prosječno su samo 3 ostajale trudne i od njih je samo svaka treća donosila trudnoću do kraja. Smrtnost dijabetičnih trudnica u toku trudnoće i poroda bila je iznad 50%. Prema nekim izvorima u nardenih 12 mjeseci nakon poroda smrtnost majki je dostizala katastrofalnih 100%.
Perinatalna smrtnost (smrtnost od 28. sedmice trudnoće do 7. dana nakon poroda) iznosila je iznad 65%. Rezime ovih statističkih podataka zaista je tužan: u preinzulinskom periodu žene su sa dijabetesom izuzetno rijetko ostajale trudne i veoma su rijetko donosile trudnoću do kraja, a odveć često su na žalost, svoju želju za djetetom plaćale i svojim i dječijim životom.
Nakon uvođenja inzulina u liječenje šećerne bolesti postepeno se poboljšava tretman dijabetičnih trudnica i smanjuje perinatalna smrtnost. Ali je tek masovna primjena inzulina dovela do značajnijeg povećanja plodnosti i poboljšanja ishoda trudnoće u žena sa dijabetesom. Tako je neposredno nakon završetaka II svjetskog rata perinatalni mortalitet još uvijek veoma visok. Stanje fertilne sposobnosti žena sa dijabetesom naročito ilustruju podaci prema kojima je na prostoru ex Jugoslavije sve do 1950. godine na više od 1000 nedijabetičnih registrovana samo jedna dijabetična trudnoća, sa odnosom 1000:1. Tek je 1954. godine ovaj odnos rapidno popravljen na 500:1, 1956. godine na 350:1, i tako se progresivno povećavao broj i popravljao ishod trudnoća u žena sa dijabetesom.
Vrste dijabetesa u trudnoći
Komitet za dijabetes SZO predložio je 1980/85. godine slijedeću klasifikaciju dijabetesa u trudnica:
- dijabetes i trudnoća
- dijabetes trudnoće (gestacijski diabetes)
- intolerancija glukoze
