Dijabetični bolesnik – vozač amater
Dijabetični bolesnici sa dobrom metaboličkom kontrolom svoje šećerne bolesti i bez težih hroničnih dijabetičnih oštećenja, mogu bezbjedno upravljati putničkim automobilom kao vozači amateri.
Da bi dijabetični bolesnik mogao bezbjedno upravljati motornim vozilom u javnom saobraćaju treba da ima zadovoljavajući nivo šećera u krvi pred polazak na vožnju i u toku vožnje.
Najčešća opasnost za vozača od strane dijabetesa je pad nivoa šećera u krvi. Isto tako, visok nivo šećera u krvi otežava vožnju i može ugroziti saobraćajnu bezbjednost.
Dijabetični bolesnik – profesionalni vozač?
Dijabetični bolesnici načelno mogu upravljati motornim vozilom u javnom saobraćaju. Međutim, ne svi dijabetični bolesnici, ne uvijek i ne svim motornim vozilima.
Profesionalna vožnja motornog vozila predstavlja povećan napor za dijabetičnog bolesnika. Profesionalni vozači voze svaki dan, voze i u nepovoljnim vremenskim uslovima, i noću, i u dugim višesatnim turama. Upravljanje putničkim automobilom pod ovakvim uslovima će dijabetičnom bolesniku biti naporno. Posebno je otežavajuća okolnost povišen nivo šećera u krvi i profesionalna obaveza da se ide na važnju. A takve okolnosti su moguće. Osim toga, većina profesionalnih vozača voze autobuse, teretne kamione i kamione sa prikolicom. Pri tom su oni izloženi stresnim stanjima, povećanom fizičkom naporu i većoj odgovornosti.
Iz svih ovih i brojnih drugih razloga, dijabetični bolesnici u većini zemalja ne mogu biti profesionalni vozači. U nekim zemljama se ova zabrana odnosi samo na dijabetične bolesnike koji se liječe inzulinom.
Hipoglikemija – opasnost na putu!
Pad nivoa šećera u krvi ili hipoglikemija, zbog izrazito brzog nepovoljnog uticaja na mozak, veoma otežava upravljanje motornim vozilom i može biti uzrok saobraćajne nezgode. Zato i najmanju sumnju na prijeteću hipoglikemiju, pogovoto njene prve znake, treba shvatiti krajnje ozbiljno. U tom slučaju treba odmah uzeti nešto od hrane iz priručne kasete automobila i što prije zaustaviti i parkirati svoj automobil. Odmah po tom uzeti dovoljno hrane pripremljene za obrok i odmarati se sve dok ne presatnu svi znaci hipoglikemije. Neki dijabetični bolesnici zbog razvijene vegetativne neuropatije nisu u stanju da prepoznaju hipoglikemiju i to je razlog više za oprez. Ovi bolesnici ne bi trebali voziti, a ako ipak voze, treba da uzimaju hranu u određenim vremenskim razmacima i ako ne osjećaju glad.
Mjere predostrožnosti za dijabetične bolesnike – vozače motornih vozila
Da bi se rizici od strane dijabetesa za bezbjedno upravljanje motornim vozilima sveli na najmanju mjeru, potrebno je da se dijabetični bolesnici-vozači motornih vozila, strogo pridržavaju slijedećih uputstava:
Hrana u kaseti automobila treba da je uvijek na dohvat ruke (pecivo, sendvič, voće, kocke šećera).
Kratak odmor na svaki sat vožnje potreban je radi psihičke i fizičke relaksacije. To je prilika i da se pojede nešto od hrane što se ne može jesti za vrijeme vožnje.
Nikada ne voziti brzo, ne upuštati se u brzu i nesigurnu vožnju. Brza vožnja nije samo saobraćajni rizik već i stres i opasnost od prebrzog zamora dijabetičnog bolesnika.
Alkohol je strogo zabranjen prije i za vrijeme vožnje. Alkohol pospješuje i provocira nastanak hipoglikemje. Prekomjerno konzumiranje alkohola prethodni dan može izazvati odloženu hipoglikemiju u toku vožnje. U našem narodu je već poznat slogan: ako voziš ne pij, ako si pio ne vozi! Ostaje nam još samo da ovu dobro sročenu ideju provodimo u djelo.
Izbjegavati duge i noćne vožnje kadgod je to moguće. Ukoliko se ne može izbjeći duga ili noćna vožnja, potrebno je imati suvozača, koji je upućen u moguća pogoršanja šećerne bolesti i u pružanje pomoći bolesnku. Pri dužim vožnjama dijabetični bolesnik treba svaki sat da uzme nešto od priručne hrane, a svaka dva sata da pojede manji ugljikohidratni obrok i da se malo duže odmari od vožnje.
Glukagon – šprica je prigotovljena injekcija Glukagona za upotrebu u slučaju težeg pada nivoa šećera u krvi ili hipoglikemije. Kad prepozna znake uznapredovale hipoglikemije bolesnik sebi aplicira potkožno ili u mišić injekciju glukagona. Odmah po tom uzme dvije-tri kocke šećera ili keksa ili tablete saharoze i nešto od ugljikohidratne hrane. Nakon takve hipoglikemije potreban je duži odmor i obrok hrane. Kad nestanu svi znaci hipoglikemije i kad je izmjereni nivo šećera u krvi zadovoljavajući bolesnik može nastaviti put, mada je bolje da vožnju nastavi suvozač ako ga ima.
Na dužoj vožnji treba imati pribor za inzulin i/ili kutije tableta. Takođe je poželjno nositi glukometar ili trake za određivanje nivoa šećera u krvi i špricu sa Glukagonom.
Koji dijabetični bolesnici ne smiju upravljati motornim vozilom ?
Dijabetični bolesnik može postići zadovoljavajuću kratkoročnu kontrolu nivoa šećera u krvi iako ima teža hronična oštećenja izazvana šećernom bolesti.
Tako se sa godinama trajanja dijabetesa, koji nije zadovoljavajuće liječen, mogu razviti oštećenja mrežnice oka, bubrega, perifernih živaca i krvnih žila srca i mozga. U nekih bolesnika se razviju ishemijske promjene ovih organa sa krvno-žilnim akcidentima u mozgu i srcu.
U svakom od ovih slučajeva pojedinačno, potrebna je konsultacija odgovarajućeg specijaliste, u kojoj se traži i njegovo mišljenje o sposobnosti u upravljanju motornim vozilom.
S obzirom na tok šećerne bolesti i moguća hronična oštećenja, načelno se može reći da motornim vozilima ne smiju upravljati:
Osobe sa labilnim dijabetesom u kojih vrijednosti nivoa šećera u krvi drastično osciliraju u kratkim vremenskim intervalima, od izrazite hiperglikemije do iznenadne teške hipoglikemije.
Bolesnici u početku inzulinske terapije koji su prva 2-3 mjeseca izloženi većim rizicima od hipoglikemije. U ovom periodu su česti prolazni poremećaji akomodacije, pa bi zbog slabijeg vida upravljanje motornim vozilom moglo biti nesigurno i rizično.
Bolesnici sa težim hroničnim oštećenjima očiju, perifernih živaca, krvnih žila srca i mozga, sa malignom hipertenzijom i težim oštećenjem funkcije bubrega.
Brigu o svojoj vozačkoj sposobnosti prije svih, treba da vodi bolesnik sam. Jer nebezbjednom vožnjom ugrožava svoj život i živote osoba koje vozi, kao i živote drugih učesnika u saobraćaju, pješaka i vozača.
Mnogi su ljudi, pa i dijabetični bolesnici često nekritični prema svojoj vozačkoj sposobnosti. Zato je neophodno da se i ovdje uključe porodica, ljekar i radna organizacija. Na sugestiju ljekara ili samog bolesnika, ili češće porodice ili nadležne službe iz radne organizacije, ljekar upućuje bolesnika odgovarajućim specijalistima na konsultativni preglede. U uputnici treba tražiti mišljenje o vazačkoj sposobnosti bolesnika. Ljekar specijalista (okulista, neurolog, kardiolog, nefrolog…) nakon određenih dijagnostičkih postupaka i svog pregleda treba da napiše mišljenje o zdravstvenom stanju i vozačkoj sposobnosti bolesnika. Ako je potrebno ljekar upozori bolesnika da više nije sposoban bezbjedno upravljati motornim vozilom. Upozori ga takođe da je, ukoliko izazove saobraćajni udes, krivično odgovoran kao i ostali građani i da se šećerna bolest uglavnom ne može koristiti kao olakšavajuća okolnost u sudskim procesima zbog saobraćajnih prekršaja.
