Šećerna bolest i infekcije

U ovom dijelu ćemo razmotriti najčešće infekcije i njihov uticaj na regulaciju dijabetesa i preživljavanje dijabetičnih bolesnika.

Infekcije su uzrok loše kontrole dijabetesa

Infekcije predstavljaju značajno poglavlje samokontrole i vođenja dijabetesa, i to kako za dijabetičnog bolesnika, tako i za njegova ljekara. Među uzrocima loše regulacije dijabetesa, infekcije zauzimaju vodeće mjesto. Oko 30% svih dijabetičnih ketoacidoza prouzrokovano je infekcijama, a u 50% ketoacidoza infekcije su precipitirajući faktor. Više od 40% dijabetičnih bolesnika umrlih u jedinici intenzivne njege imali su infekciju kao uzrok pogoršanja dijabetesa i kao uzrok smrti.

Aerobno-anaerobne infekcije. Posebno težak tok i loš ishod imaju infekcije prouzrokovane kombinovanom, aerobnom i anaerobnom bakterijskom florom. U kombinovanim infekcijama često jedna bakterija svojim razmnožavanjem i rastom troši ili oslobađa neke faktore kojipotpomažu razvoj i ekspanziju druge bakterije. Smrtnost u teškim kombinovanim infekcijama doseže prema nekim statistikama 85% u dijabetičnih bolesnika i 44% u nedijabetičnih bolesnika.

Infekcija je stres za organizam i praćena je povećanim lučenjem stresnih, kontrainzularnih hormona. Uslijed toga nastaje porast nivoa šećera u krvi sa ketonurijom i prijetećom dijabetičnom ketoacidozom. Za uspostavu i održavanje glikemične kontrole potrebno je prilagoditi terapiju dijabetesa i energično liječiti infekciju.

Dijabetični bolesnici su skloni infekcijama

Odavno je poznato da se neke infekcije češće javljaju u dijabetičnih bolesnika i da infekcije u ovih bolesnika mogu imati teži tok i nepovoljniju prognozu.

Na koji to način dijabetes povećava sklonost infekcijama? Postoji nekoliko poremećaja u dijabetičnih bolesnika koji doprinose nastanku, a nekad i težini   infekcije. Ovdje spadaju mikroangiopatija, makorangiopatija, smanjena fagocitna sposobnost, smanjena utilizacija glukoze, hiperglikemija, glikozurija i hipoglikemijski stres.

Mikro-makroangiopatija kože, naročito stopala, ali i drugih organa, prouzrokuje slabiju dopremu hranjivih sastojaka krvi i smanjuje razmjenu materija u tkivu. To ima za posljedicu lokalno slabljenje tkiva, koje zbog toga postaje slabom tačkom za ulaz i razvoj infekcije.

Dijabetična neuropatija, zbog oštećenja senzornih neurona dovodi do slabljenja osjeta kože i posljedičnih čestih, nezapaženih ozlijeda, koje predstavlaju ulazna vrata infekcije.

Smanjena fagocitoza. U dijabetičnih bolesnika je oslabljena odbrana organizma od infekcije. Leukociti kao glavni akteri odbrane sporije stižu na mjesto infekcije. I leukociti i druge odbrambene ćelije imaju u dijabetičnih bolesnika smanjenu fagocitnu sposobnost, pa manje efektno blokiraju i uništavaju bakterije.

Smanjena utilizacija glukoze je trajna pojava u slabo regulisanom dijabetesu. Zbog nedovoljnog korištenja glukoze nastaje unutraćelijski manjak energije. Upravo zbog tog manjka energije, odbrambene ćelije i sporije stižu na mjesto infekcije i sporije blokiraju i uništavaju bakterije.

Glukoza je povoljno tlo za bakterije. Poznato je da se mnoge bakterije uzgajaju u laboratoriju na hranljivim podlogama koje sadrže šećer. Hiperglikemija i glikozurija u dijabetičnih bolesnika veoma pogoduju razmnožavanju i rastu mnogih bakterija.

Hipoglikemijski stres je veoma moćan stabilizator stresnih, kontrainzularnih hormona. Ukoliko se hipoglikemije češće ponavljaju, mogu imati nepovoljan uticaj na odbrambenu strategiju u organizmu, pa i na slabost prema bakterijama.