Među infekcijama kože u dijabetičnih bolesnika su češće gnojne upale kože ili piodermične infekcije: impetigo, folikulitis, furunkul i flegmona.
Impetigo je akutna, gnojna i površno lokalizovana dermatoza. Ispoljava se u vidu sitnih, gnojnih mjehurića na hiperemičnoj podlozi. Ove vezikulo-pustulozne promjene se brzo povećavaju i prskaju, a praćene su svrbežom kože. Zbog toga postoji mogućnost širenja infekcije. Impetigo se liječi lokalnom primjenom salicilvazelina, alkoholne otopine joda, borne kiseline, rivanola i antibiotskih masti. U težim slučajevima je potrebna parenteralna primjena antibiotika.
Folikulitis je gnojna upala korjena dlake. Odlikuje se pojavom gnojnica ili pustula koje su ograničene crvenim rubom. Kroz njihovo središte prolazi dlaka. Dublje upalne promjene su u vidu većih gnojnih čvorića.
Folikulitis se liječi incizijom i parenteralnom primjenom antibiotika. Istovremena pojava više furunkula različite razvojne faze i veličine naziva se furunkulozom.
U toku liječenja furunkula potrebna je prilagodba terapije i intenziviranje praćenja dijabetesa.
Furunkul ili kožni čir je ograničena gnojna upala kože i potkožnog tkiva oko korijena dlake. Kožni infiltrat je u vidu otvrdnuća kože, koje se postepeno bedemasto uzdiže uz dlaku. Može dostići veličinu ploda trešnje ili oraha. Furunkul je bolan i često je praćen povišenom tjelesnom temperaturom. Najčešće se lokalizuje na zadnjoj strani vrata, na koži leđa i zadnjice. Furunkul se liječi incizijom i parenteralnom primjenom antibiotika. Istovremena pojava više furunkula različite razvojne faze i veličine naziva se furunkulozom.
U toku liječenja furunkula potrebna je prilagodba terapije i intenziviranje praćenja dijabetesa
Furunkul nosa i gornje usne može imati veoma težak i po život opasan tok.
Furunkul nosa nastaje infekcijom korijena nosnih dlaka i infekcijom lojnih žlijezda nosnog ulaza. Infekcija je najčešća stafilokokna, a nastaje nehigijenskim “čišćenjem” nosa, naročito u toku prehlada i mahaničkim povredama u toku rezanja ili čupanja nosnih dlačica.
Opasno je po zdravlje svako čišćenje nosa prstima i prljavom maramicom.
Furunkul nosa se ispoljava u vidu crvenila i većeg otoka kože nosnog ulaza. Ograničeni kožni infiltrat raste bedemasto i veoma je bolan. Na vrhu nastaje nekroza kože preko koje se gnojni sadržaj furunkula prazni.
Gornja usna–opasna regija Ako infekcija zahvati kožu i potkožno tkivo gornje usne, to predstavlja veoma nepovoljanu lokalizaciju i tok furunkula, zbog bogate krvne mreže ove regije. Veoma brzo nastaje infekcizona tromboza vena gornje usne sa tromboflebitičnim procesom i mogućim prodorom infekta u krv sa pijemijom i sepsom. Bolest se ispoljava jakim otokom gornje usne i polovine lica sa izobličenim izgledom bolesnika. Visoka tjelesna temepratura, intoksikacija i septično stanje ukazuju na tešku bolest. Prodor infektivnih embolusa u krvotok može izazvati metastatska gnojna žarišta u bubrezima i moždanim i srčanim ovojnicama.
Tromboflebitis kavernoznog sinusa je najteža komplikacija furunkula nosa i gornje usne. Uz teško septično stanje nastaju jaki bolovi u orbiti očne duplje, mučnina, povraćanje, protruzija očnih bulbusa, hemoza konjuktiva i gubitak svijesti. Ove infekcije imaju često letalan ishod.
Liječenje: svaki furunkul nosa i gornje usne treba shvatiti kao teško oboljenje. Lokalno liječenje toaletom, antibiotskim mastima i primjenom antibiotika parenteralno u najvećem broju slučajeva dovede do izliječenja. Komplikovana stanja sa zahvatanjem gornje usne i sepsom liječe se klinički.
Flegmona je akutna, difuzna upala kože i potkožnih tkiva. Najčešće je to gnojna infekcija prouzrokovana stafilokokama i streptokokama. Može nastati na koži svih dijelova tijela, češća je na nogama, šakama, perineumu i vratu. Upaljeno područje sa kožnim infiltratom nije jasno odvojeno od zdravog tkiva i veoma brzo se širi. Koža je na mjestu infekcije tvrda, napeta , glatka, sjajna, topla, često sa brojnim plikovima. U kasnijem toku može se pipanjem flegmonozne otekline utvrditi pomjeranje razmekšanog gnojnog sadržaja, tj. fluktuacija. Od općih znakova, bolesnik ima povišenu tjelesnu temperaturu sa groznicom, jake bolove na mjestu flegmone, nekad povraćanje i proliv sa izraženom dehidracijom. Zahvatanjem okolnih vena nastaje tromboflebitis preko kojeg se infekcija prenosi u krvotok i uzrokuje sepsu. Krvotokom infekcija može biti reznesena u udaljene organe kao što su pluća, srce i bubrezi.
Flegmona se liječi hirurškim tretmanom, tojest incizijom i energičnom antibiotskom terapijom prema antibiogramu brisa rane.
Infekcija kože aerobnim i anaerobnim bakterijama
Istovremena infekcija aerobnim, najčešće piogenim i anaerobnim bakterijama dovodi do nekrotizirajuće upale kože i potkožnih tkiva. U kombinovanoj infekciji, ove bakterije poboljšavaju jedne drugima uslove razmnožavanja i rasta, što ima za posljedicu ekspanziju infekcije i njen teži tok.
Ovakve su infekcije češće na donjim ekstremitetima u bolesnika za oštećenjem kvnih žila,hipoksijom i neuropatijom. Češća lokalizacija infekcija kombinovanom bakterijskom florom je perineum, koža vrata i donjih ekstremiteta.
Infekcija perineuma, tojest kože i potkožnog tkiva dna male karlice je česta zbog anatomske blizine analnog otvora i povećane izloženosti bakterijama fekalnog sadržaja. Ove infekcije mogu imati veoma težak tok sa nekrozom, tojest, raspadanjem mišića i fascija. Takođe su moguće komplikacije sa prodorom infekcije u krv i udaljene organe.
Infekcija kože vrata može nastati bakterijskom kontaminacijom spolja, a češće je posljedica ekspanzije kombinovane bakterijske flore iz granuloma zuba.
Gasna ganrgena je specifično oboljenje koje izazivaju sporogene bakterije iz roda klostridija. U dijabetičnih bolesnika je gasna gangrena češće uzrokovana anaerobnim bakterijama, koje ne pripadaju klostridijama. Ipak je bitno istači da su klostridije rasprostranjene u prirodi, naročito u kultivisanom zamljištu.
Klostridije svojim moćnim toksinima razgrađuju ćelije i tako izazivaju nekrozu i raspadanje mišićnog tkiva i crvenih krvnih zrnaca, pa uzrokuju i hemolitičku anemiju.
Lokalni nalaz se dolikuje otokom i kongestijom tkiva koje je lividno, prekriveno mjehurićima i većim bulama. Iz promjenjene kože se cijedi crveno-smeđi hemoragičan sadržaj. Palpacijom šireg područja gangrene mogu se opipati krepitacije nakupljenih gasova pod kožom. Tkivo zahvaćeno raspadnim procesom gasne gangrene zaudara teškim, neugodnim mirisom.
U općim simptomima dominira intoksikacija organizma sa sivo-pepeljastom bojom kože, septičnom temperaturom, dehidracijom i teškim općim stanjem bolesnika. Moguć je prenos infekcije sa udaljenim metastatskim žarištima koja mogu dovesti i do letalnog ishoda.
Profilaktički je važno svaku povredu mekih tkiva shvatiti kao tešku povredu i temeljno je hirurški obraditi. Preporučeno je temeljno ispiranje rane vodonikovim peroksidom ili cinkovim peroksidom, koji uništava anaerobne bakterije, ali i neutralizira njihove toksine. Nakon obrade rane, bolesnik treba primiti profilaktičnu dozu polivalentnog antitoksičnog seruma.
Liječenje . Energična antibiotska terapija naknadno se usaglašava za nalazom antibiograma brisa rane. Bolesnicima sa ispoljenom slikom gasne gangrene treba dati terapijsku dozu antitoksičnog seruma. U ostale terapijske mjere spadaju intenzivna terapija dijabetesa sa više dnevnih doza kristalnog inzulina, adekvatna rehidracija, korekcija acidobaznog stanja kad je potrebno i nadoknada kalijuma. I pored svih preduzetih mjera često je potrebna amputacija dijela ekstremiteta.
Gljivične infekcije kože i polnih organa
Gljivične infekcije kože i sluznice usta su česte u dijabetičnih bolesnika. Gljivične infekcije polnih organa češće su u žena. Uzročnik ove upale najčešće je gljivica Candida albicans, koja uzrokuje jak svrbež polnih organa i često je povod za kontrolu šećera u krvi i otkrivanje dijabetesa. Gljivične infekcije se liječe pojačanom higijenom i primjenom antimikotičnih tableta i masti. Za definitivno zbrinjavanje ove veoma uporne infekcije važna je i dobra regulacija dijabetesa.
Upala noktiju
Upala noktiju ili paronihija takođe je česta u dijabetičnih bolesnika. Uzrokuju je gljivice i bakterije. U bolesnika sa paronihijom, nokat i okolno tkivo pocrvene, otvrdnu i mogu da se zagnoje. Ove promjene mogu biti veoma bolne i uvijek ostavljaju deformacije nokatne ploče, a nekad i ispadanje nokta.
AUTOR
Prof.Dr. Džemal Poljaković dr med
Subspecijalista endokrinolog dijabetolog
Klinički Centar Tuzla
Medicinski Fakultet Univerziteta u Tuzli
