U krvi zdravih osoba nalaze se jednostavne masti ili trigliceridi i holestarol. Radi boljeg transporta krvotokom, ove su masti vezane sa bjelančevinama, koje imaju ulogu njihova nosača. Ta složena jedinjenja masti i bjelančevina nazivaju se lipoproteini. Hiprelipoproteinemija (HLP) je bolest sa povišenom koncentracijom lipoproteina u krvi.
Vrste lipoptroteina
Lipoproteinske masne čestice se međusobno razlikuju po fizičko-hemijskim osobinama i ulozi u organizamu. Označavaju se skraćenicama prema početnim slovima engleskih riječi koje opisuju njihova bitna svojstva:
VLDL masne čestice su veoma male gustine, stvaraju se u tankom crijevu iz sadržaja hrane (hilomikroni) i u jetri. Ove masne čestice vrše prijenos masti iz crijeva i jetre do mjesta njihove razgradnje i potrošnje, pa se u krvi zdravih osoba zadržavaju veoma kratko nakon obroka.
LDL masne čestice su male gustine. Sadrže pretežno holesterol, kojeg prenose do ćelija perifernih tkiva kao potrošača.
HDL masne čestice su velike gustine. Ove masti preuzimaju holesterol od perifernih ćelija i prenose ga u jetru. Odatle se dio holesterola izlučuje preko žuči u crijeva i putem stolice eliminiše iz organizma. Na taj način HDL čisti organizam od holesterola i smanjuje njegov nivo u plazmi. Poznato je da HDL preko svoje
HDL2 podjedinice štiti organizam od ateroskleroze, ima ateroprotektivnu ulogu. Sve ostale masne čestice međutim, izazivaju proces ateroskleroze, imaju aterogeno djelovanje.
Vrste hiperlipoproteinemije (HLP)
Osnovna je podjela hiperlipoproteinemija na primarne i sekundarne.
Primarne HLP se pojavljuju kao zasebne bolesti, a neke od njih su i nasljedne.
Sekundarne HLP nastaju u toku nekih drugih bolesti, kao što su šećerna bolest, smanjena aktivnost štitne žlijezde, gojaznost, neke bolesti bubrega.
Poznata je Fridricksenova klasifikacija primarnih HLP na šest tipova. Tipovi I, IIa i III imaju izvjesnu genetsku osnovu, dok to za sada nije dokazano za druge tipove, od kojih su IIb i IV veoma česti u dijabetičnih bolesnika.
Poseban doprinos razjašnjenju hiperproteinemija i njihove uloge u razvoju ateroskleroze dali su dvojica američkih istraživača, ljekari Michael Brown i Joseph Goldstein. Oni su otkrili prijemne čestice ili receptore na površini ćelija za lipoproteine male gustine (LDL). Time je razjašnjen uzrok povećanog holesterola u krvi u osoba sa porodičnom primarnom hiperholesterolemijom. U njih je znatno smanjen broj receptora za holesterol u ćelijama, koje zbog toga ne mogu da prihvate veći dio holesterola iz krvi. Posljedica takovog ćelijskog defekta je nakupljanje i visok nivo holesterola u krvi. Ovi su istraživači za svoje otkriće dobili Nobelovu nagradu za medicinu 1985.godine. Učestalost hiperproteinemije u stanovništva razvijenih zemalja je između 10% i 15%.
HLP u dijabetičnih bolesnika
Već smo istakli da je šećerna bolest često povezana sa poremećajem masnoća u krvi. Zato je zastupljenost hiperlipoproteinemija u ovih bolesnika znatno veća nego u općoj populaciji i iznosi 40-60%. Značaj hiperlipoproteinemije je u tome što je patogenetski povezana sa dvije masovne bolesti, dijabetesom i aterosklerozom.
U tipu 2 dijabetesa postoje dva razloga za povećanje triglicerida i masnih čestica veoma male gustine (VLDL).
Prvi je razlog povećana sinteza VLDL čestica u jetri kao posljedica obilnog dopremanja glukoze i slobodnih masnih kiselina u jetru i kao posljedica hiperinzulinemije u gojaznih osoba.
Drugi razlog je smanjena razgradnja VLDL masnih čestica, zbog nedostatka inzulina kao aktivatora enzima lipoproteinske lipaze, koja vrši uklanjanje triglicerida iz cirkulacije.
U ovih bolesnika često nalazimo i snižene vrijednosti HDL zaštitnog holesterola.
U tipu 2 šećerne bolesti najviše su zastupljeni tip IV i tip IIb hiperlipoproteinemije.
Uspostavljanje dugoročno dobre metaboličke kontrole šećerne bolesti ima povoljan uticaj na ispravljanje poremećaja metabolizma masti.
U tipu 1 šećerne bolesti takođe je povećano stvaranje triglicerida i masnih čestica veoma male gustine (VLDL) u jetri, a smanjena je razgradnja hilomikrona i VLDL čestica iz istih razloga kao u tipu 2 dijabetesa.
U produženo neregulisanom tipu 1 dijabetesa razvija se tip IV ili tip V hiperlipoproteinemija sa kožnim nakupinama masti (eruptivni ksantomi), sa masnom infiltracijom jetre (steatosis hepatis) i masnom infliltracijom mrežnice oka (retinalna lipemija).
Praktično je važno kod svake dijagnostikovane HLP kontrolisati šećer u krvi i po potrebi uraditi OGT test. Isto tako, kod svakog novootkrivenog poremećaja glukozne tolerancije ili dijabetesa, treba uraditi analizu masnoća u krvi, pa i u slučaju normalnog nalaza raditi dvije kontrole godišnje.
Koji su uzroci povećanja nivoa masnoća u krvi?
Genetsku osnovu imaju neke primarne HLP (I, IIa, III) koje su posljedica smanjene sposobnosti ćelija da prihvataju i koriste masnoće. Zbog toga se masnoće gomilaju u krvi.
Sekundarne HLP nastaju zbog poremećaja metabolizma masti u toku nekih drugih bolesti (dijabetes, hipotireoza, nefrotski sindrom).
Nepravilna ishrana je čest uzrok HLP. Prekomjeran unos kalorija, naročito prekomjeran unos masti životinjskog porijekla, kao i prekomjeran unos skrobnih namirnica, kao što su hljeb i krompir, veoma doprinose razvoju HLP.
Smanjena tjelesna aktivnost ima za posljedicu usporenu i smanjenu razgradnju i potrošnju masti.
Konzumiranje alkohola doprinosi naročito povećanju triglicerida u krvi.
Tabela: Klasifikacija hiperlipoproteinemija prema etiopatogeneznim karakteristikama
LIJEČENJE HIPERLIPOPROTEINEMIJE U DIJABETIČNIH BOLESNIKA
Principi liječenja HLP u dijabetičnih, isti su kao i u nedijabetičnih bolesnika, izuzev što je dobra regulacija šećerne bolesti preduslov za uspješno liječenje.
Principi liječenja HLP
- Dobra metabolička kontrola dijabetesa
- Smanjenje tjelesne težine u gojaznih
- Redovna tjelesna aktivnost i tjelovježba
- Dijetalna ishrana
- Primjena lijekova
Radi lakšeg rezumijevanja i terapijskog pristupa, hiperlipoproteinemije se mogu globalno podijeliti na dvije osnovne grupe:
- HLP sa izolovanim ili pretežnim povećanjem holesterola
- HLP sa izlovanim ili pretežnim povećanjem triglicerida
DIJETALNO LIJEČENJE POVIŠENOG HOLESTEROLA U KRVI
Negojazni dijabetični bolesnici sa povišenim holesterolom i bolesnici u kojih se zadržao visok nivo holesterola i nakon regulacije tjelesne težine treba da provode dodatne restriktivne mjere u ishrani. Američko udruženje za bolesti srca predlaže dva stepena restrikcije unosa masti hranom.
Prvi stepen se preporučuje osobama u kojih je nivo holesterola u krvi iznad 160 mg/dL (4,1 mmol/L):
- Zastupljenost masti u dnevnim energetskim potrebama ispod 30%
- Udio zasićenih masti ispod 10%
- Unos holesterola ispod 300 mg/dnevno
Ako i nakon provođenja ovih uputstava o ishrani ne postignemo zadovoljavajuće sniženje nivoa holestrola u krvi, predlaže se dalja restrikcija unosa masti hranom.
Drugi stepen restrikcije unosa masti:
- Zastupljenost masti u dnevnim energetskim potrebama ispod 25%
- Udio zasićenih masti ispod 8%
- Unos holesterola ispod 250 mg/dnevno
Ukoliko se ne postigne željeni učinak dalje se povećava restrikcija unosa masti.
Treći stepen restrikcije unosa masti
- Zastupljenost masti u dnevnim energetskim potrebama ispod 20%
- Udio zasićenih masti ispod 7%
- Unos holesterola ispod 200 mg/dnevno
Hrana bolesnika sa povišenim nivoom holesterola u krvi mogla bi se podijeliti u dvije grupe:
- Hrana koje se treba čuvati
- Hrana koja se preporučuje
HRANA KOJE SE TREBA ČUVATI
U hranu koje se treba čuvati spadaju namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama i holesterolom.
Smanjiti unos zasićenih masnih kiselina
U sva tri stepena dijete, pored ukupnog smanjenja unosa masti, važno je smanjiti unos zasićenih masnih kiselina i holesterola, koji se nalaze uglavnom u mastima životinjskog porijekla:
- Punomasno mlijeko (3,2% masti)
- Slatko i kiselo vrhnje, pavlaka, kajmak
- Punomasni sirevi (trapist, travnički sir)
- Maslac, kravlje maslo
- Goveđi i ovčiji loj, svinjska mast, čvarci
- Sladoled
Izbjegavati u ishrani masne prerađevine, iznutrice i jaja
U ovim namirnicama se nalaze veće količine “skrivene “ masti. Ovdje spadaju:
- Salama, kobasice, sudžuka
- Pašeteta
- Mesne konzerve
- Džigerice, mozak, škembići, brizle…
Holesterol se nalazi u većim količinama u svim iznutricama i u žumancu jajeta.
Orasi i koštunjavao voće sadrže nezasičene masti i relativno dosta bakra i megnezijuma pa se mogu konzumirati u ograničenim i manjim količinama. Smatra se da orasi i bademi, zbog sadržaja i biljnih vlakana, dovode do sniženja nivoa holesterola u krvi.
HRANA KOJA SE PREPORUČUJE
Preporučuje se umjereno konzumiranje slijedećih vrsta hrane:
Posno mlijeko i prerađevine:
- Obrano mlijeko
- Svjež kravlji sir
- Jogurt od obranog mlijeka
- Margarin ( koji ostaje mekan i u hladnjaku)
Bijela mesa
- Piletina (bez kože)
- Ćuretina (bez kože)
- Bijela riba
Piletina i ćuretina se pripremaju nakon skidanja kožice, koja je bogata holesterolom. Ribu je najbolje kuhati ili peći, a ne pržiti.
Višestruko nezasićene masne kiseline
Smanjen unos zasićenih masti ispod 10% od ukupnog unosa masti nadoknađuje se unosom višestruko nezasićenih omega – 6 i omega -3 masnih kiselina.
Omega–6 masne kiseline – sadrže linoleinsku kiselinu, koja je veoma zastupljena u slijedećim uljima:
- Sojino ulje
- Suncokretovo ulje
- Kukuruzno ulje
Ova ulja sadrže više od 50%višestruko nezasićnih i manje od 20% zasićenih masnih kiselina. Ipak treba ih konzumirati umjereno, jer bi zbog svoje kalorijske vrijednosti mogla uzrokovati gojaznost i porast nivoa šećera u krvi.
Omega–3 masne kiseline naročito su zastupljene u ribljem mesu:
- Ribe hladnih mora ( bakalar, haringa, losos )
- Ribe sredozemnih mora ( skuša )
- Riječne ribe ( tolstolobik )
Preporučljivo je najmanje dva puta sedmično meso u obroku zamijeniti ribom.
Jednostruko nezasićene masne kiseline
Oleinska kiselina je glavni predstavnik jednostruko nezasićenih masnih kiselina. Nalazi se u većoj količini u slijedećim uljima:
- Maslinovo ulje
- Ulje od repice
Maslinovo ulje se preporučuje u umjerenim količinama kao nadomjestak za smanjeni unos zasićenih masti, jer doprinosi smanjenju nivoa holesterola u krvi.
Biljna vlakna
Poznato je da neka biljna vlakna smanjuju nivo holesterola u krvi. To su vlakna topljiva u vodi i u tankom crijevu.
Pektina ima u voću i povrću, naročito u kori jabuka.
Beta glukan se nalazi u većim količinama u zobi i zobenim mekinjama.
Guara ima u sjemenu mahunarki.
Bjelančevine soje su veoma dobra zamjena bjelančevinama životinjskog porijekla, naročito mesu. Soja smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.
Bijeli luk i crno vino ?
Bijeli luk-narodni čuvar zdravlja. I u našem narodu se vjeruje da je bijeli luk ljekovit, da podiže otpornost organizmu i da ima povoljan uticaj na mnoge bolesti. Aktivna supstanca u bijelom luku je sumporni spoj alicin, koji luku daje intenzivan tipičan miris. Potvrđeno je da bijeli luk snižava nivo holesterola i triglicerida, a povećava nivo zaštitnog HDL holesterola i fibrinolitičku aktivnost plazme. Bijeli luk smanjuje i sistolni i dijastolni krvni pritisak i smanjuje nivo šećera u krvi u dijabetičnih bolesnika. Zbog svih ovih uticaja bijeli luk smanjuje rizik od ateroskleroze i njenih posljedica na srcu i mozgu i zaista zaslužuje epitet narodnog čuvara zdravlja.
A vino, šta je s vinom? Vino, pa i crno, ipak je alkoholno piće. Njegov povoljan uticaj na smanjenje nivoa holesterola u krvi izgleda da je rezultat smanjene oksidacije LDL masnih čestica, pa se može reći da crno vino djeluje kao antioksidans. Pored toga ono izaziva i smanjenje taloženja krvnih pločica i opuštanje krvnih žila, a povećava nivo zaštitnog HDL holesterola. To su razlozi zbog kojih se danas i crnom vinu pridaje izvjesno zaštitno djelovanje na krvne žile srca i mozga. Pa ipak, i crno vino je alkoholno piće. Može se preporučiti veoma umjereno konzumiranje crnog vina i to samo uravnoteženim i stabilnim osobama koje mogu vladati svojim navikama.
Kafa ili čaj?
Pretjerivanje u kafi – opasno po zdravlje. U nas se kafa konzumira uglavnom pretjerano, najčešće 3-4 puta dnevno. Tada kafa povećava nervnu osjetljivost, izaziva nesanicu i tremor, povećava lučenje želučanog soka i solne kiseline pa zato prouzrokuje gorušicu. Ovo su sve uticaji kofeina. U posljednje vrijeme je utvrđeno da konzumiranje 4-6 šoljica kafe dnevno povećava nivo holestrola u krvi. U nefiltriranoj kafi su nađeni uljni sastojci zrna kafe iz grupe diterpena koji izazivaju porast hoesterola u krvi. Može se zaključiti da neumjereno konzumiranje kafe povećava koronarni rizik. Zato je bolje kafu ne konzumirati, ili ne više od dvije šoljice dnevno i to isključivo filtrirane kafe.
Čaj štiti od ateroskleroze. Sa čajem je upravo sve obrnuto u odnosu na kafu. Bolje ga je i mnogo piti nego nikako ne piti. Ispitivanje provedeno na 20 000 osoba u Norveškoj, pokazalo je da osobe koje piju više od jedne šoljice čaja dnevno, imaju manji rizik od koronarne smrti nego ostali.
Čaj inače povećava hidracju kože i drugih tkiva. Podstiče rad bubrega, povećava lučenje mokraće i tako oslobađa organizam od štetnih materija. Može se reći da čaj sudjeluje u unutrašnjem čišćenju i detoksikaciji organizma.
Posjednjih godina je utvrđeno, da su flavoidi kao aktivni sastojci čaja moćni antikosidansi. S toga se i čaj svrstava u sredstva koja štite od ateroskleroze i koronarne bolesti. Ovako povoljan uticaj čaja na krvne žile srca možemo udvostručiti, ako uložimo samo jednu svoju lošu naviku, ako pijenje kafe zamijenimo pijenjem čaja.
PRIMJENA LIJEKOVA U LIJEČENJU IZOLOVANOG ILI PRETEŽNOG POVEĆANJA HOLESTROLA
Primjena lijekova kod izolovanog ili pretežnog povećanja holestrola provodi se u bolesnika:
- Koji su postigli dobru kontrolu šećerne bolesti
- Koji se pridržavaju uputa o dijetalnoj ishrani
- Koji redovno upražnjavaju tjelesnu aktivnost i tjelovježbe
Ukoliko nivo holesterola u krvi ostaje povišen i pored dosljednog provođenja nabrojanih mjera onda se uvode lijekovi. Za dijabetične bolesnike koji to nisu ranije učinili važno je takođe:
- Da konačno i definitivno prestanu pušiti
- Da smanje konzumiranje alkoholnih pića
Smatra se da prestanak pušenja smanjuje koronarni rizik tri puta više nego što to čini smanjenje nivoa holesterola u krvi za 20%.
Ciljevi liječenja povišenog nivoa holesterola u krvi su:
- Sprječavanje ili usporavanje razvoja ateroskleroze i
- Smanjenje učestalosti krvno-žilnih akcidenata
Biohemijski kriterijumi za primjenu lijekova su:
- Ukupni holestrol iznad 6,5 mmol/L
- LDL holesterol iznad 4,1 mmol/L ili iznad 3,4 mmol/L u osoba sa ishemijskom bolesti srca ili sa još dva riziko faktora
- HDL holesterol ispod 0,9 mmol/L
- Trigliceridi iznad 2,2 mmol/L
Klinički kriterijumi za primjenu lijekova su :
- Prisustvo i drugih kardiovaskularnih riziko faktora ( nasljeđe, pušenje, visok krvni pritisak)
- Prisustvo kliničkih manifestacija HLP (periferna angiopatija, ksantomi, pankreatitis).
U liječenju izolovane ili predominantne hiperholesterolemije koriste se jonski izmjenjivači i inhibitori HMG – CoA – reduktaze.
Jonski izmjenjivači
Holestiramin i holestipol su anjonske smole koje se ne resorbuju u crijevima, već se nakon kraćeg zadržavanja izlučuju stolicom. Zato ove smole nemaju sistemsko djelovanje. One u crijevima vrše zamjenu svojih anjona hlorida za žučne kiseline koje se lahko vezuju za smole i bivaju ubrzo izlučene stolicom. Tako se prekida crijevno-jetrena ciruklacija žučnih soli i time ubrzava razgradnja endogenog holeserola. Ovo smanjenje holesterola se kompenzuje ubrzanim stvaranjem LDL receptora na ćelijskim membranama i povećanjem enzimske aktivnosti. Povećan broj receptora preuzima veće količine LDL holesterola iz plazme i tako stalno smanjuje njegovu koncentraciju u krvi.
Holestiramin se daje u dnevnoj dozi od 12,24 grama, a Holestipol u dozi od 10,30 grama. Ovi lijekovi mogu pogoršati želučano-crijevnu autonomnu neuropatiju i izazvati porast nivoa triglicerida.
Inhibitori HMG – CoA reduktaze
Lijekovi ove grupe onemogućavaju stvaranje holesterola u jetri ( 2/3 holesterola se stvara u jetri, a 1/3 se unosi hranom). Zbog smanjenog stvaranja holesterola povećava se broj LDL receptora na membranama jetrenih ćelija koji povećano preuzimaju LDL masne čestice iz krvi. Tako se trajno smanjuje koncentracija holesterola u krvi.
Lovastatin, simvastatin, pravastatin, atorvastatin koče aktivnost HMG CoA reduktaze, kao najvažnije enzimske karike u lancu stvaranja holesterola. Lovastatin snižava ukupni holesterol za 20-30%, LDL holesterol za 20-40% i trigliceride za 15-25%, a povećava zaštitni HDL holesterol za 10%. Dnevna doza je 20 mg uveče, pred obrok. Postignuti efekti se održavaju 1-2 godine, potom se doza postupno povećava do najviše 80 mg dnevno. Atorvastatin snižava LDL za 39-60% i tirgliceride za 19-37%. Dnevna doza u početku liječenja je 10mg. Rijetko statini mogu uzrokovati oštećenje jetre i mišića, pa je tokom njihove primjene potrebna kontrola transaminaza i kreatin fosfokinaze.
Prekid terapije statinima potreban kod većeg i trajnijeg povećanja transaminaza i kreatin fosfokinaze, u svim akutnim bolestima, traumama, hirurškim operacijama i sličnim stanjima, zbog opasnosti od oštećenja mišića ili miopatije.
DIJETALNO LIJEČENJE POVIŠENIH TRIGLICERIDA U KRVI
Osnovni principi liječenja hiperlipoproteinemija zajednički su za povišeni holestrol i za povišene trigliceride: regulacije dijabetesa, redukcije tjelesne težine u gojaznih, redovna tjelesna aktivnost, dijetalna ishrana i primjena lijekova .
U dijetalnoj ishrani ostaje princip smanjenog unosa masti ispod 30% dnevnog kalorijskog unosa i smanjenog unosa zasićenih masti ispod 10% od ukupnog unosa masti.
U ishrani bolesnika sa povišenim nivoom triglicerida u krvi važni su takođe:
Zabrana unosa koncentrovanih ugljikohidrata (šećer, med, džemovi, slatkiši) i ograničen unos skrobnih materija, važnija je mjera nego smanjenje unosa masti. Ovi bolesnici treba da konzumiraju pretežno kompleksne ugljikohidrate, kao što su žitarice, mahunarke, povrće i voće.
Zabrana konzumiranja alkoholnih pića osobama sa povišenim trigliceridima je izričita. Sva alkoholna pića, pogotvo koncentrovana, povećavaju nivo triglicerida u krvi. Alkohol pored toga, oštećuje naročito jetru i nervni sistem. Alkoholna pića imaju i svoju kalorijsku vrijednost, pa doprinose nastanku gojaznosti i otežavaju regulaciju dijabetesa. U osoba koje konzumiraju veće količine alkoholnih pića, često samo apstinencija dovodi do značajnog smanjenja nivoa triglicerida u krvi.
Povećan unos omega–3 masnih kiselina smanjuje pored holesterola i nivo triglicerida, i to uglavnom kočenjem njihove sinteze u jetri, a manje njihovim povećanim razlaganjem.
Eskimi sa Grenlanda poznati su pored ostalog po još dvije svoje odlike: često jedu ribu i rijetko obolijevaju od infarkta. Smatra se da je to zasluga upravo omega – 3 višestruko nezasićenih masnih kiselina kojima obiluje riblje meso hladnih mora.
MEDIKAMETNO LIJEČENJE POVIŠENIH TRIGLICERIDA
Medikamentnom liječenju povišenih triglicerida pristupa se tek nakon neuspjeha da se trigliceridi zadovoljavajuće smanje dobrom regulacijom dijabetesa, redukcijom tjelesne težine u gojaznih, tjelesnom aktivnosti i dijetalnom ishranom.
Biohemijski kriterijum za primjenu lijekova je vrijednost triglicerida u krvi iznad 2.2 mmol/L.
U liječenju izolovane ili predominantne hipertrigliceridemije primjenjuju se derivati fibrične kiseline i srodni preparati, analozi nikotinske kiseline i omega – 3 preparati.
Derivati fibrične kiseline
Gemfibrozil je preparat druge generacije, srodan fibričnoj kiselini. Povećava aktivnost lipoproteinske lipaze, smanjuje sintezu VLDL holesterola i značajno povećava uklanjanje triglicerida iz plazme. Takođe, povećava nivo zaštitnog HDL holesterola. U dnevnoj dozi od 900 – 1800 mg snižava nivo triglicerida plazme za 40 – 60%, ukupni holesterol za 20 % i povećava HDL holesterol za 10 – 20 %.
U Helsinškoj studiji je potvrđeno smanjenje fatalnog i nefatalnog infarkta miokarda za 34 % pod uticajem ovog lijeka. Dnevna doza mu je dva puta po 600mg na 30 minuta prije doručka i večere. Bolesnicima sa bubrežnom slabosti daju se srazmjerno manje doze. U toku primjene ovog lijeka moguće su probavne smetnje. Zbog zgušnjavanja žuči Gemfibrozil povećava mogućnost stvaranja žučnih kamenaca pa ga ne treba davati bolesnicima za žučnim smetnjama i oštećenjem jetre. Ne treba ga ni kombinovati sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze.
Fenofibrat, bezofibrat, bekobrat i ciklofibrat su predstavnici treće generacije derivata fibrične kiseline koji kao i gemfibrozil pretežno smanjuju nivo triglicerida u krvi, a manje djeluju na nivo LDL i HDL holesterola.
Analozi nikotinske kiseline
Acipimox je analog nikotinske kiseline, koji ne smanjuje toleranciju ugljikohidrata, pa se može davati dijabetičnim bolesnicima. Ovaj lijek koči razgradnju masti u masnom tkivu i tako snižava koncentraciju slobodnih masnih kiselina, a povećanjem osjetljivosti na inzulin popravlja glukoznu toleranciju. Primjenjuje se u dozi od tri puta po 250 mg dnevno.
Omega–3 je preparat polinezasićenih masnih kiselina koji značajno smanjuje nivo triglicerida, ali ga treba koristiti oprezno zbog njegove visoke kalorijske vrijednosti i mogućeg lošeg uticaja na glikoregulaciju.
