Gojaznost

Gojaznost je složen poremećaj metabolizma i prometa energije, koji se definše  indeksom tjelesne mase (ITM) iznad 30 ili povećanjem tjelesne mase za 30% i više iznad utvrđenih standarda.

Šta je to tjelesna masa?

Tjelesnu masu čine masa kostiju, mišića, organa, masnog tkiva i vode. Voda je u organizmu čovjeka zastupljena sa oko 60-65% tjelesne mase.

Mast u žena čini 20-27% tjelesne mase. Oko 12% masti u žena je tzv. esencijalna mast unutrašnjih organa, sa oko 5-9% polno specifične masti u dojkama, karličnom pojasu i bedrima.

U muškaraca mast čini 12-15% tjelesne mase sa oko 5%   esencijalne masti.

Mišićna i koštana masa i voda podložne su promjenama i zato samo u manjoj mjeri utiču na promjenu tjelesne mase. Glavni uticaj na promjenu tjelesne mase ima promjena količine masnog tkiva.

Kako se povećava tjelesna masa?

 U zdravih osoba masno tkivo raste i razvija se povećanjem i broja i veličine masnih ćelija.

Do druge godine života masno tkivo raste i povećava se umnožavanjem i povećanjem broja masnih ćelija, tojest njihovom hiperplazijom. Od druge godine života do puberteta, broj masnih ćelija je relativno stalan, a tjelesna se masa povećava pretežno povećanjem veličine masnih ćelija, tojest njihovom hipertrofijom.

U toku puberteta dolazi do novog umnožavanja i povećanja broja masnih ćelija. Nakon puberteta broj masnih ćelija u negojaznih osoba ostaje približno stalan.

Gojazne   osobe do 20. godine života, djeca i adolescenti imaju miješani tip gojaznosti, na račun povećanja i broja i veličine masnih ćelija. U tom periodu je često dominantna hiperplastična gojaznost. Broj ćelija raste uporedo sa porastom tjelesne mase.

U odrasloj dobi gojaznost se razvija uglavnom porastom veličine masnih ćelija (hipertrofična gojaznost) i tek kad se taj mehanizam iscrpi, kad masne ćelije dostignu maksimalnu moguću veličinu, onda ponovo dolazi do njihovog povećanog umnožavanja.

Iz ovog kratkog pregleda mogućih načina razvoja i rasta masnog tkiva, vidi se da gojaznost u djece i adolescenata dovodi do maksimalnog povećanja broja i izvjesnog povećanja veličine masnih ćelija. To nas navodi na zaključak, da se gojaznost u kasnijoj životnoj dobi   dobrim dijelom regrutuje iz populacije gojaznih u ranijoj životnoj dobi.

Učestalost gojaznosti

Gojaznost je više zastupljena u žena nego u muškaraca. Takođe je učestalija u industrijski razvijenijim nego u nerazvijenim zemljama. Slično tipu 2 dijabetesa i gojaznost ima trend rasta. Prema jednom opsežnom ispitivanju u SAD se broj gojaznih osoba povećao sa 28, 8 miliona 1974. godine na 34 miliona 1980. godine. Prema istom ispitivanju u osoba životne dobi između 35 i 45 godina, zastupljenost gojaznosti među muškarcima iznosila je 12%, a među ženama 16%. U Njemačkoj je u periodu 1984-1986. godina, u osoba životne dobi između 25 i 69 godina   gojaznost bila jednako zastupljena u muškaraca i žena sa po 16%. U svim ovim ispitivanjima povećana tjelesna masa (BMI 25-29,9) potvrđena je u 3 do 5 puta većem postotku nego gojaznost (BMI >30.0).

Uzroci gojaznosti

Kao mogući uzroci gojaznosti smatraju se naslijeđe, oštećenje hipotalamusa, povećan unos hrane, smanjena potrošnja energije, povećan nivo inzulina u krvi i drugi.

Nasljeđe se često razmatra kao mogući uzrok gojaznosti. Do sada je potvrđeno da jednojajčani blizanci imaju veoma sličnu tjelesnu masu. Još nije pronađen genetski poremećaj odgovoran za gojaznost. Učestala pojava gojaznosti u nekim porodicama ne mora biti genetski uzrokovana. Češće je u pitanju porodična navika i “tradicija” dobrog spremanja i obilnog konzumiranja hrane.

Povećan unos hrane ili hiperfagija veoma je značajan uzrok gojaznosti. Brojni su razlozi zbog kojih nastaje hiperfagija. Dugoročna izloženost hrani je čest uzrok gojaznosti. Tako je gojaznost povezana sa nekim zanimanjima, kao što su kuhari i ugostiteljski radnici, mesari, pekari, poslastičari. Neki su psihički poremećaji takođe praćeni hiperfagijom.

Mnoge trudnice se ugoje u toku trudnoće, i nakon poroda nastave sa preobilnom ishranom. Nakad roditelji pretjerano hrane djecu i djeci se stvori navika da puno jedu. U trudnica sa povećanim nivoom šećera u krvi tokom trećeg tromjesečja trudnoće, može nastati gojaznost u djece i u nekom kasnijem periodu njihovog razvoja.

Povećan unos masti jednako je značajan za nastanak gojaznosti, kao i ukupan kalorijski unos. Sada se smatra da su ugljikohidrati manje odgovorni za nastanak gojaznosti, nego što se ranije mislilo. Za to postoje dva razloga.

Prvi je razlog ograničena mogućnost pretvaranja ugljikohidrata u masti, a drugi razlog je visok utrošak, čak oko 20% kalorijske vrijednosti ugljikohidrata u metabolički proces njihova prevođenja u masti. Zato je razvoj gojaznosti pretežno zavisan od unosa masti.

Na kraju, ni sve masti ne sudjeluju jednako u nastanku gojaznosti. Nazasićene masti, kao omega-3 nezasićene masne kiseline, imaju visok stepen oksidacije, dobro “sagorijevanje”, pa ne utiču bitno na tjelesnu masu. Na suprot njima, zasićene masti, kao što su masti životinjskog porijekla, manje oksidiraju i pretežno se odlažu u masno tkivo kao rezervna energija. Zato ove masti veoma povećavaju tjelesnu masu.

Hiperinzulinemija, povećan nivo inzulina u krvi, povećava stvaranje masti u mansom tkivu i jetri i tako doprinosi ukupnoj akumulaciji masti u organizamu. U toku hiperinzulinemije postoji otpor prema inzulinu u mišićima, pa se šećer iz krvi usmjerava prema masnom tkivu. Povećan ulaz šećera u masne ćelije povećava gojaznost.

Smanjena potrošnja energije u vidu smanjenja osnovnog metabolizma može uzrokovati gojaznost. Smatra se da mozak održava tjelesnu masu stabilnom i ujednačenom. Na povećan ili smanjen kalorijski unos mozak reaguje smanjenjem ili povećanjem potrošnje energije. Poremećaji centralne regulacije tjelesne mase dovode do nastanka gojaznosti.

Smanjena tjelesna aktivnost je veoma neposredan i jasan uzrok gojaznosti, koji potvrđuje da je gojaznost često posljedica energetskog disbalansa, tojest povećanog unosa energije hranom i smanjene potrošnje energije radom. Prestanak kretanja kod mnogih ljudi brzo dovodi do povećanja tjelesne mase. Najbolji primjer zato je gotovo redovan razvoj gojaznosti u toku terapijske imobilizacije kičme ili noge.

Sekunradni uzroci gojaznosti. Od poznatih genetskih poremećaja praćenih gojaznošću najčešći je Prader-Willi- ev sindrom. Učestalost mu je 1 slučaj na

20 000 novorođene djece, a ispoljava se mentalnom retardacijom, niskim rastom, polnom nerazvijenošću, hiperfagijom i gojaznošću. Od hormonskih poremećaja, smanjenjen rad štitne žlijezde dovodi do porasta tjelesne mase, koja je pretežno posljedica zadržavanja tečnosti, a manje nakupljanja masti.

Povećan rad nadbubrežnih žlijezda poznat kao Kušingov sindrom, praćen je gojaznošću trbuha, trupa i vrata. Hormon kore nadbubrežnih žlijezda, kortizol smanjuje razgradnju masnog tkiva, a smatra se da i preko centara u mozgu smanjuje i potrošnju energije.

Smanjenje aktivnosti polnih žlijezda u žena i muškaraca dovodi do gojaznosti.

Oštećenje hipotalamusa, dijela mozga gdje se nalaze centri za sitost i glad, može takođe uzrokovati gojaznost

KAKO SE UTVRĐUJE   GOJAZNOST ?

Naprijed je istaknuto da je promjena tjelesne mase najviše zavisna od promjene količine masnog tkiva. Zbog toga bi mjerenje količine masti u tijelu mogao biti najsigurniji način utvrđivanja gojaznosti. Međutim, metode za mjerenje tjelesne masti su uglavnom posredne i komplikovane, a neke zahtijevaju i skupu opremu. Kao pouzdani parametari gojaznosti u praksi se najčešće koriste, određivanje tjelesne mase i mjerenje debljine kožnih nabora.

Određivanje tjelesne mase

Utvrđeno je da postoji stalni odnos između tjelesne visine i tjelesne mase. Tjelesna masa se izražava u kilogramima po metru tjelesne visine na kvadrat (kg/m²). Tjelesna masa i idealna ili standardna tjelesna masa se određuje na više načina:

Nomogram tjelesne mase je tabela u kojoj se standardna tjelesna masa (idealna, pripadajuća težina) određuje na osnovu tjelesne visine u centimetrima i životne dobi po dobnim skupinama. U tabeli su date vrijednosti za žene i za muškarce.

Zadovoljavajuća tjelesna masa za muškarce i žene životne dobi između 19 i 34 godine je 19-25 kg/m², a za osobe životne dobi iznad 35 godina 21-27 kg/m².

Povećnje tjelesne mase iznad gornje granice za skupinu, tj. iznad 25 i 27 kg/m² pa do 30 kg/m² predstavlja potencijalnu opasnost ili riziko faktor za zdravlje.

Index tjelesne mase – ITM   ili body mass index- BMI ili Quetelov indeks, predstavlja odnos tjelesne težine u kg i kvadrata tjelesne visine u metrima. Ovaj se indeks izračnava dijeljenjem tjelesne mase u kilogramima s kvadratom tjelesne visine u metrima:

ITM = t.m. (kg)       Indeks tjelesne mase daje bolji uvid u količinu masnog tkiva.

1. vis.(m²)

Tabela: Klasifikacija povećane tjelesne mase i gojaznosti prema ITM i riziku nastanka komplikacija (SZO, 1997)

Tjelesna masa se može izraziti i u postocima u odnosu na standardnu tjelesnu masu:

• Gojaznost je uvećanje tjelesne mase za 30% iznad standardne
• Velika gojaznost je uvećanje tjelesne mase za 40% iznad standardne
• Patološka gojaznost je uvećanje tjelesne mase za 70% iznad standardne

Prema standardima Američkog osiguravajućeg društva, patološka ili morbidna gojaznost postoji, ako je tjelesna masa najmanje 45 kg iznad standardne. Ovakva gojaznost je zastupljena u oko 5% populacije u SAD, a ima tendenciju rasta i u mnogim zapadnoevropskim zemljama

Mjerenje debljine kožnih nabora 

Količina masnog tkiva u tijelu može se odrediti i mjerenjem debljine kožnih nabora. Mjerenje se vrši Harpendovim kaliperom, najčešće na slijedećim mjestima:

• Sredina prednje strane nadlaktice
• Sredina zadnje strane nadlaktice
• Iznad ugla lopatične kosti
• Iznad grebena ilijačne kosti

Prema ovom mjerenju, žena je gojazna ako joj je debljina kožnog nabora na sredini zadnje strane nadlaktice veća od 30 mm, a iznad ugla lopatične kosti veća od 27 mm. Muškarac je gojazan ako su ove vrijednosti veće od 19 i 22 mm.

Zbir debljina kožnih nabora na pomenuta četiri mjesta pokazuje postotak masnog tkiva u tijelu, koji se pronalazi u nomogramu, odvojeno za žene i muškarce.

Vrste gojaznosti

Dosadašnje podijele gojaznosti   uglavnom se zasnivaju na rasporedu masnog kiva. Regionalni raspored masnog tkiva pretežno je polno predodređen i različit je u žena i muškaraca, a razlike mogu da postoje i unutar spolnih skupina.

Opća ili generalizovana gojaznost se odlikuje ravnomjernim rasporedom masnog tkiva na trupu i ekstremitetima.

Centralna ili kušingoidna gojaznost na suprot tome odlikuje se gomilanjem masnog tkiva na trupu, vratu i glavi.

Bouchard je 1991. godine predložio podjelu gojaznosti na 4 tipa:

1. Generalizirana gojaznost
2. Povećanje potkožnog masnog tkiva trupa i trbuha
3. Povećanje visceralnog masnog tkiva
4. Povećanje femoro-glutealnog masnog tkiva

Koja je gojaznost opasnija ?

Muški ili androidni tip gojaznosti odlikuje se gomilanjem potkožnog masnog tkiva na trupu i trbuhu. Zbog takvog rasporeda debljine tijelo ovih osoba ima “oblik jabuke”.

Ženski ili ginoidni tip gojaznosti se odlikuje gomilanjem masnog tkiva na kukovima, zadnjici i butinama. Tijelo ovih osoba podsjeća na “oblik kruške”

Oba ova tipa gojaznosti mogu se razviti u osoba oba pola.

Brojna ispitivanja su pokazala da je androidni ili muški tip gojaznosti znatno češće udružen sa tipom 2 šećerne bolesti, povećanim masnoćama u krvi i visokim krvnim pritiskom. Svaki od ovih poremećaja pojedinačno povećava rizik od nastanka srčano-žilnih bolesti.

Smatra se da masno tkivo trbušne maramice lakše i brže otpušta masne kiseline od kojih se u jetri ponovo stvaraju trigliceridi. Ovo povećanje slobodnih masnih kiselina može prouzrokovati inzulinsku rezistenciju i povećanje nivoa inzulina u krvi. Tako nastala hiperinzulinemija i otpor prema inzulinu mogu dalje proizvesti tip 2 šećernu bolest, porast masnoća u krvi i povećanje krvnog pritiska. Zato je androidni ili muški tip gojaznosti opasniji po zdravlje i od općeg i od ginoidnog ili ženskog tipa gojaznosti.

Slika: Androidni i ginoidni tip gojaznosti

Kako se utvrđuje tip gojaznosti ?

Kakva je raspodjela masnog tkiva između trupa i bokova u gojaznih osoba može se utvrditi mjerenjem obima struka i obima bokova krojačkim metrom.

Obim struka se mjeri preko pupka naprijed i preko petog slabinskog pršljena pozadi.

Obim bokova se mjeri preko najvećeg izbočenja bokova i najveće isturenosti zadnjice.

Omjer struk – bokovi ili WHR indeks dobjamo kad podijelimo obim struka u centimetrima sa obimom bokova u centimetrima: WHR= obim struka   cm  obim bokova cm.

Standardna vrijednost WHR indeksa za žene iznosi 0.80 i za muškarce do 1.0. Veće vrijednosti WHR indeksa ukazuju na androidni tip gojaznosti i povećan srčano žilni rizik .

Koje su komplikacije gojaznosti ?

Gojaznost može prouzrokovati brojne poremećaje i bolesti drugih organa i organskih sistema:

Poremećaj lučenja hormona  ispoljava se naročito na polnim žlijezdama. Tako su u gojaznih žena češći poremećaji menstrualnog cikulsa i poremećaji sazrijevanja jajnih ćelija ili ovulacije. U muškaraca je moguće smanjeno lučenje testosterona sa posljedičnim hipogonadizmom.

Šećerna bolest   je često udružena sa gojaznosti. Način uticaja gojaznosti na pojavu šećerne bolesti opisan je naprijed. Vraćanje tjelesne mase na standardnu vrijednost ima veoma povoljan uticaj na metaboličku kontrolu šećerne bolesti.

Povećanje masnoća u krvi   takođe je češće u gojaznih osoba. Naročito je često povećanje nivoa triglicerida. Povišen nivo inzulina u gojaznih povećava stvaranje triglicerida u jetri.

Visok krvni pritisak   je mnogo češći u gojaznih nego u negojaznih osoba. Zato je opet odgovoran povišen inzulin u gojaznih osoba, koji povećava reapsorpciju natrijuma i tako dovodi do povećanja krvnog pritiska.

Poremećaj plućne funkcije je redovna pojava u gojaznih osoba. Uslijed povećanja tjelesne mase u njih je povećana potreba za kisikom. Unatoč tome, zbog podignute dijafragme trbušnim masnim tkivom, smanjena je ventilacija pluća. Zato se gomila ugljen dioksid (hiperkapnija) i smanjuje kisik (hipoksija). Ako ovako slaba razmjena gasova u plućima potraje, nastaje respiratorna acidoza sa modrilom kože i vidljivih sluznica (cijanoza) i pospanošću uslijed depresivnog uticaja ugljen dioksida na mozak. Ovaj poremećaj je poznat i kao Pickwickov sindrom, koji u daljem toku izaziva srčanu slabost i invalidnost.

Žučni kamenci su znatno češći u gojaznih osoba, naročito u žena. Uzrok nastanku kamenaca je povećano stvaranje VLDL i LDL masnih čestica, koje prenose holesterol. Holesterol se povećano izlučuje preko žuči, ali se i taloži u žučnoj kesici i tako dovodi do stvaranja žučnih kamenaca.

Osteoartroza  je takođe česta u gojaznih osoba. Kod njih je to statički problem. Uslijed povećanog opterećenja zglobova prekomjernom tjelesnom masom dolazi do oštećenja kukova, koljenih i skočnih zglobova i kičmenih pršljenova. Ove promjene se ne mogu izliječiti lijekovima, ali mogu izazvati invalidnost i u relativno mladih gojaznih osoba, naročito u žena.

Proširene vene nogu, najčešće potkoljenica, mogu takođe biti posljedica tereta tjelesne mase. Zbog smanjenog kretanja gojaznih osoba postoji rizik od upale i tromboze vena u ovih bolesnika.

Zloćudni tumori  nekih organa češće se pojavljuju u gojaznih osoba. Tako je poznato da je u gojaznih muškaraca veća učestalost karcinaoma debelog crijeva i prostate, a u gojaznih žena karcinom materice, jajnika i dojke.

LIJEČENJE GOJAZNOSTI

Gojaznost se liječi dijetalnom ishranom, tjelesnom aktivnošću i lijekovima.

Planiranje dijetalne ishrane

Liječenje gojaznosti dijetalnom ishranom zasniva se na smanjenju kalorijskog unosa. Dnevne kalorijske potrebe za odraslu ženu su 800 , a za muškarca 900 kilokalorija (kcal). Ovaj broj kcal se množi sa 1,2 za lakši rad, sa 1,4 za srednje težak rad i sa 1,6 za težak rad. Jednostavnije se dnevne kalorijske potrebe mogu izračunati kao 22 kcal/kg tjelesne mase. Dobijena vrijednost se umanjuje za 500 ili 1000 kcal, zavisno od željene brzine smanjivanja tjelesne mase. Kako je kalorijska vrijednost 1 kg masnog tkiva 7.700 kcal, to je za sedmični gubitak 1 kg masnog tkiva potrebno umanjiti sedmični kalorijski unos za 7.700 kcal. Više se koristi dinamika smanjenja tjelesne mase od 0,5 kg sedmično, što iziskuje smanjenje kalorijskog unosa za 3850 kcal sedmično ili 550 kcal dnevno.

Tok smanjivanja tjelesne mase

U toku dijete sa smanjenim kalorijskim unosom, osnovni izvor energije je masno tkivo. Potrošnjom dijela masnog tkiva u energetske svrhe, najbolje se smanjuje tjelesna masa. U tom metaboličkom toku se razlikuju dvije faze:

Kratka faza   se odlikuje gubitkom glikogena iz jetre i mišića. Sa glikogenom se gube bjelančevine, soli i tekućina. Zato se u ovoj početnoj fazi tjelesna masa smanjuje lakše i brže. Međutim, smanjenje masnog tkiva u ovoj fazi je veoma malo.

Duga faza predstavlja pretežni gubitak masnog tkiva. U ovoj fazi se uslijed smanjenog unosa energije, smanjuje bazalni metabolizam i pretvaranje T4 u T3, koji povećava utrošak energije, ili termogenezu. Takav tok metabolizma usporava smanjenje tjelesne mase.

Planirana reducirana ishrana

Planirana reducirana ishrana treba da obezbijedi unos svih životnih materija: ugljikohidrata, masti, bjelančevina, vitamina i minarala. Iz ishrane treba potpuno isključiti alkoholna pića, napitke koji sadrže šećer, kolače i sve vrste slatkiša.

Restriktivna ili redukciona dijeta može biti uravnotežena i neuravnotežena.

Uravnotežena ishrana. U uravnoteženoj ili izbalansiranoj ishrani životne materije treba da su zastupljene u dnevnim kalorijskim potrebama u slijedećem omjeru:

• Ugljikohidrati 50-55%
• Masti 30%
• Bjelančevine 15-20%

S obzirom da se u toku smanjenja tjelesne mase gubi dosta bjelančevina, treba voditi računa o svakodnevnom unosu predviđene i dovoljne količine bjelančevina. Preporučuje se 1g/kg standardne tjelesne mase.

Visokomasna ishrana. Visokomasna ili Atkinsonova dijeta preporučuje slobodan unos masti i bjelančevina, bez unosa ugljikohidrata. Ova se dijeta zasniva na slabljenju apetita do kojeg dolazi zbog povećane beta-oksidacije masti i blage ketoacidoze.

Zbog potpune restrikcije ugljikohidrata u ovoj dijeti dolazi do oksidacije glikogena u jetri i mišićima i bjelančevina u mišićima. Glikogen i bjelančevine normalno zadržavaju vodu u omjeru 1:4, tako da njihovim gubljenjem dolazi i do većeg gubitka vode iz organizma. Potrošnjom 2 kg glikogena ovom dijetom se smanji tjelesna masa za oko 8-10 kilograma. Slabost ove dijete je povećanje nivoa triglicerida i holesterola u krvi, te mogući razvoj ateroskleroze i stvaranje kamenca u žučnoj kesici.

Kalorijski veoma niska ishrana. Ova dijeta preporučuje dnevni kalorijski unos od 800-200 kilokalorija. U početku provođenja dijete brzo se gubi tjelesna masa. U varijanti ove dijete sa čuvanjem bjelančevina, preporučuje se dnevni unos oko 1,5 g bjelančevina po kilogramu standardne tjelesne mase. Ugljikohidrati se ne unose, masti samo kao skrivene masti u mesu. Nedostaci dijete su mogući elektrolitiski disbalans sa gubitkom kalijuma. Ova dijeta dovodi do gubljenja tjelesne mase sa gubitkom masnog tkiva, ali je ipak gubitak tjelesne mase više posljedica gubitka glikogena i tečnosti.

Potpuno gladovanje se može provoditi samo u bolničkim uslovima i pod stručnim nadzorom ljekara dobro upućenog u poremećaje metabolizma. Dnevni kalorijski unos je ispod 200 kalorija. Zato je smanjenje tjelesne mase dosta veliko i brzo, a odvija se preko gubitka glikogena i bjelančevina iz jetre i mišića, koji sa sobom povlače vodu. Zbog izrazitog gladovanja dolazi i do povećane razgradnje masnog tkiva. Uslijed toga se brzo razvija ketoza, koja smanjuje osjećaj gladi. U toku ove dijete potrebno je uzimati 2-3 litra tečnosti dnevno i kontrolisati elektrolite. Kao neželjene pojave mogu se javiti pad krvnog pritiska, hipokalemija sa srčanom aritmijom, te porast holesterola i mokraćne kiseline u krvi.

Prehrambena biljna vlakna veoma su korisana u tretmanu gojaznosti. Hrana bogata celulozom, hemicelulozom, ligninom, gumom i pektinom usporava resorpciju glukoze i smanjuje nivo lipoproteina u plazmi.

Gotovi preprati biljnih vlakana ne resorbuju se iz digestivnog trakta i nemaju kalorijsku vrijednost. Vezivanjem veće količine vode biljna vlakna bubre i grade hidrofilni gel koji ima višestruko veću zapreminu od suhe tvari. Ako se uzmu pred glavne obroke umanjuju osjećaj gladi u toku obroka i produžavaju osjećaj sitosti nakon obroka.

Liječenje gojaznosti tjelesnom aktivnošću

O tjelesnoj aktivnosti i tjelovježbi pisano je detaljnije u poglavlju o liječenju šećerne bolesti. Ovdje treba istaći učinke tjelesne aktivnosti na povećanu potrošnju energije, smanjenje apetita i smanjenje općeg i regionalnog deponovanja masti.

Povećana potrošnja energije. U toku prosječne spontane tjelesne aktivnosti potrošnja energije iznosi 20-40% od ukupne dnevne energetske potrošnje. Dodatna tjelesna aktivnost u vidu fizičkog rada, pješačenja, vožnje bicikla, plivanja ili tjelovježbe, povaćava potrošnju energije srazmjerno težini, dužini trajanja, učestalosti i intenzitetu tjelesne aktivnosti.

Smanjenje apetita. Tjelesna aktivnost povećava apetit u mršavih, a smanjuje u gojaznih osoba. Takođe je zapaženo da bazalni matabolizam ili osnovna potrošnja energije može ostati povećana i satima nakon tjelesne aktivnosti

Smanjeno odlaganja masti je posljedica povećane aktivnosti simpatičkog nervnog sistema u toku tjelesne aktivnosti. Povećana mobilizacija triglicerida smanjuje njihovo odlaganje u depoe masnog tkiva.

Regionalno smanjenje masnih depoa može se postići programiranom i selektivnom tjelovježbom. Naslage masnog tkiva u predjelu trbuha ili na butinama ili zadnjici često predstavljaju poseban problem. Odabir vježbi sa povećanim angažovanjem trbušnih i butnih mišića može veoma doprinijeti smanjenju masnih naslaga u tim regijama .

Tjelesna aktivnost – lijek izbora

Može se reći da je tjelesna aktivnost lijek izbora u tretmanu gojaznosti. U gojaznih je osoba najčešće energetski unos znatno veći od energetske potrošnje. Zato je najbolji način prevencije ove bolesti uspostava i održavanje energetske ravnoteže. U liječenju je potrebna prevaga energetske potrošnje nad energetskim unosom. U smanjivanju tjelesne mase, povećana je tjelesna aktivnost čak djelotvornija od smanjenog unosa hrane. U toku smanjenog unosa hrane dolazi i do smanjenja mišićne mase, što izaziva smanjenje potrošnje energije i usporava mršavljenje. Na suprot tome, u toku tjelesne aktivnosti ne dolazi do smanjenja mišićne mase, pa se ne smanjuje ni potrošnja energije i zato nema zastoja u gubljenju tjelesne mase.

Iz izloženog se može zaključiti da je najbolje koristiti oba ova vida liječenja gojaznosti, i tjelesnu aktivnost i dijetalnu ishranu. 

Liječenje gojaznosti lijekovima

Prema sadašnjim saznanjima, lijekovi za liječenje gojaznosti mogli bi djelovati preko smanjenja apetita, smanjenja resorpcije hranjivih materija u crijevima i preko povećanja potrošnje energije.

Pomenućemo nekoliko grupa preparata koji se sada koriste.

Lijekovi koji smanjuju apetiti djeluju uglavnom preko kateholamina i serotonina.

Fenilpropranolamin smanjuje apetit preko alfa-1 receptra u hipotalamusu. Zbog izraženog početnog simpatomimetičkog djelovanja ne treba ga davati iscrpljenim, depresivnim i srčanim bolesnicima.

Fenfluramin i Fluoksetin djeluju preko serotonina u mozgu. Njihova je prednost što se mogu davati anksioznim i depresivnim osobama.

Sibutramin djeluje istovremeno preko noradrenalina i serotonina, i izaziva povećanje potrošnje energije. Sibutramin smanjuje i intenzitet i trajanje osjećaja gladi. Uz propisano pridržavanje kontraindikacija preporučuje se i gojaznim osobama sa tipom 2 dijabetesa i osobama sa dislipidemijom. Pri primjeni sibutramina potreban je oprez u bolesnika sa oslabljenom funkcijom jetre i bubrega.

Termogenetski lijekovi povećavaju potrošnju energije u organizmu. U ovu grupu lijekova za gojaznost spadaju efedrin i kofein, koji u smanjenju tjelesne mase imaju sinergistično djelovanje. Selektivni agonisti beta-3 receptora u adipocitima smeđeg masnog tkiva imaju manje nepoželjnih pojava nego neselektivni agonisti beta 1 i beta 2 adrenoreceptora.

Inhibitori pražnjenja želuca, kao hlorocitrična kiselina, usporavanjem pražnjenja želuca, povećavaju i produžuju osjećaj sitosti.

Inhibitori apsorpcije masti. Orlistat je predstavnik inhibitora pankreasne lipaze. U optimalnoj dozi uz tri glavna obroka sprječava resorpciju oko 30% masti iz hrane. Orlistat se dobro podnosi i ne izaziva sistemske nus pojave. Uz smanjenje prekomjerne tjelesne težine ima povoljan učinak i na regulaciju hipertenzije, dislipidemije i hiperglikemije u gojaznih osoba i dijabetičnih bolesnika.

Liraglutid Liraglutid je GLP-1 agonist, koji je prvobitno planiran kao lijek u tretmanu tipa 2 dijabetesa, ali je pokazao tokom svoj primjene odličan efekat u smanjenju tjelesne težine, kao i kardioprotektivni učinak. Daje se u obliku subkutanih injekcija.

Hirurško liječenje gojaznosti

Hirurškom liječenju gojaznosti pristupa se samo u ekstremno gojaznih osoba u kojih je tjelesna masa za 40% iznad standardne. Ukoliko dijatalna ishrana i istrajna tjelesna aktivnost nisu dale poželjne i stabilne rezultate, u osoba mlađih od 55 godina dolazi u obzir i hirurško liječenje.

Od brojnih ranije korištenih hirurških zahvata, sada se koriste zeludačne restriktivne operacije, želudačno–crijevna premoštenja, i razne varijante želudačne plastike.

Sve ove   hirurške operacije imaju za cilj stvaranje malog želudačnog rezervoara, u koji može stati samo malo hrane i stvaranje uskog odvodnog kanala ili stome, koja se veoma sporo prazni.

Dobar odabir bolesnika, dijagnostička obrada i kvalitetna priprema, i naravno stručno i tehnički dobro urađena operacija, daju dobre rezultate.