Kako kontrolisati dijabetes prirodnim putem?
Šečerna bolest je prije 50 godina bila prilično rijetko oboljenje. Danas je broj oboljelih u svijetu, gotovo 500 miliona. Ovakav broj oboljelih, od kojeg je velika većina tip 2 dijabetesa, zaslužuje naziv svjetske epidemije, odnosno pandemije šećerne bolesti.
Od te, ne tako davne prošlosti do danas, desila se revolucija u liječenju dijabetesa. Otkrivene su nove susptance, novi inzulini, novi oralni antidijabetici, nova tehnološka pomagala za aplikaciju i mjerenje inzulina. Pacijente se kontinuirano učilo kako da regulišu svoj dijabetes lijekovima. Naravno, značajna su saznanja o dijabetičkoj dijeti i fizičkoj aktivnosti, koja su i dalje bila usmjerena ka regulaciji dijabetesa. Dok su pacijenti kontrolisali svoj dijabetes, on je ipak napredovao, kod nekih sporije, kod nekih brže, i dovodio do neizbježnog razvoja dijabetičkih komplikacija i njihovih najstrašnijih scenarija: gubitak vida, hemodijaliza, amputacija, srčani udar, moždani udar i smrt.
Svo ovo vrijeme nije bilo pomena o preokretu organizma na fabričke postavke. Šta to znači? Da li je moguće nakon postavljene dijagnoze izbrisati taj dijabetes kao gumicom?
Danas imamo kategoriju predijabetesa. U predijabetes spadaju povišene vrijednosti šećera u krvi natašte i/ili postprandijalno, koje nisu dovoljno visoke da bi se proglasile dijabetesom, ali ni dovoljno niske da bi se proglasile normalnim. Zahvaljujući stalnim revizijama smjernica i kontinuiranim spuštanjem referentnih vrijednosti dijagnostičkih testova, uspjeli smo dobiti kategoriju pacijenata, koji kao jedan široki geografski pojas okružuju oboljele od dijabetesa. Ta kategorija je predijabetes. Kod njih je moguće čudo.
Okrenuti se zdravom životnom stilu je imperativ. Pravilna dijeta, fizička aktivnost i okret prema supstancama iz prirode koje dovode do smanjenog lučenja inzulina, metaboličke regulacije i regulacije tjelesne težine je put ka uspjehu. Ovi pacijenti će izbrisati svoju dijagnozu predijabetesa, spriječiti ili maksimalno odgoditi nastanak dijabetesa. Umjesto da se bave smanjenjem šećera u krvi i hroničnim komplikacijama, imaju šansu za zdrav život.
Ali šta je sa pacijentima sa već postavljenom dijagnozom tipa 2 dijabetesa? Postoji li neko čudo i za njih?
Kod velikog broja tipa 2 dijabetesa u početku, a i tokom bolesti mnogo je veći problem inzulinska rezistencija, nego nedostatak inzulina. Kod ovih pacijenata uvođenjem istih mjera kao kod pacijenata sa predijabetesom moguće je preokrenuti inzulinsku rezistenciju, poboljšati osjetljivost inzulina, poboljšati glikemijsku kontrolu, smanjiti lijekove, a u nekim slučajevima ih i isključiti. Opet je imperativ dijeta, fizička aktivnost, a dobro došla je pomoć iz prirode. Bolja kontrola glikemija će značiti bolja regulacija dijabetesa, sprečavanje i odlaganje dijabetičkih komplikacija.
Brojne kliničke studije su se u svojim istraživanjima bavile i dokazale dokazale pozitivan utjecaj različitih supstanci iz prirode i predložile njihovu primjenu kao samostalnu ili kao dodatak postojećoj farmakološkoj terapiji.
Šta su to prirodne supstance u borbi protiv dijabetesa?
Pod ovim nutritivnim materijama smatraju se vitamini i minerali, aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, mikroorganizmi, jestive gljive, alge, pčelinji proizvodi, sastojci izolovani iz biljnog materijala (bioflavonoidi, karotenoidi, izoflavoni, glukoizolati i sl), sirovine biljnog porijekla, preparati biljnih sirovina odnosno dijelovi biljaka i sl.
Dodaci prehrani koji su preporučeni za upotrebu kod dijabetesa mogu se podijeliti u dvije grupe – oni koji se koriste za sniženje nivoa glukoze odnosno glikoregulaciju i oni koji se koriste u prevenciji i ublažavanju simptoma komplikacija do kojih dovodi dijabetes.
Dodaci prehrani koji pomažu glikoregulaciju
Cimet
Cimet (lat. Cinnamomum casia / zeylanicum) se od davnina koristio u medicinske svrhe. Aktivni sastojak cimeta je hidroksihalkon za koji se pretpostavlja da povećava aktivnost inzulina. U studiji odbjavljenoj 2003. godine u časopisu Diabetes Care osobe sa dijebetesom tip 2 uzimale su 1,3 ili 6 g cimeta dnevno u periodu od 40 dana, što je rezultiralo smanjenjenm glukoze sa 18 na 29% u svim grupama, a efekat se zadržao i do 20 dana nakon prestanka uzimanje. Primjećeno je poboljšanje vrijednsoti holesterola i triglicerida, ali nije došlo do promjene HbA1c.
Gimnema (Srebrena svilenica)
Gimnema ili Srebrena svilenica (lat. Gymnema sylvestre) je biljka koja raste u Indiji, ali je dio tradicionalne medicine u Japanu, Australiji i Vijetnamu. Često se naziva gurmar, što u prevodu znači „uništilac šećera“. Koristi se u različitim zdravstvenim stanjima, ali primjena u dijabetesu tip 1 i tip 2 je najraširenija. Studijama je potvrđeno da snižava i glukozu i HbA1c i poboljšanja lipidnog statusa.
Način djelovanja gimnemične kiseline je kroz stimulaciju izlučivanja inzulina iz gušterače, usporava apsorpciju glukoze iz crijeva u krv, što dovodi do smanjenja nivoa šećera u krvi.. Takođe, povećava regeneraciju ćelija otočića pankreasa. U literaturi je ranije objavljeno da je djelovanje gimnemične kiseline slično onome mehanizma djelovanja inkretin-mimetika. Pored hipoglikemijskog djelovanja, stidije dokazuju da ima i potencijalno djelovanje na smanjenje težine.
Gorka dinja
Gorka dinja (lat Momordica charantia) predstavlja tropsku biljku koja najšeće raste u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Mehanizam djelovanja zasniva se na smanjenju hepatičke produkcije glukoze, povećanju produkcije glikogena u jetri te inzulin-mimetičkoj aktivnosti.
Piskavica
Piskavica (lat Trigonella foenum-graecum) je zeljasta biljka. U nekoliko manjih studija potvrđen je mogući uticaj na sniženje nivoa glukoze putem stimulacije izlučivanja insulina. Obzirom da sadrži vlakna vjerovatno da sjemenke ove biljke usporavaju pražnjenje želuca čime dorpinose usporenoj apsorpciji ugljikohidrata.
Ginseng
Ginseng (lat Panex ginseng, P. quiquefolius) se u tradicionalnoj medicini koristi kod različitih zdravstvenih stanja. Nije jasno poznato na koji način utiče na sniženje glukoze u krvi, ali se pretpostavlja da taj efekat postiže sniženjem apsorpcije uglikohidrata, te da modulira sekreciju insulina.
Koprinus
Gljiva koprinus (lat Coprinus comatus) ima višestruko djelovanje poput imunomodulatornog, hipoglikemičnog, hipolipidemičnog, antitumoralnog ili antibakterijskog.
Coprinus comatus u svom sastavu posjeduje elemente vanadijum, hrom, cink, magnezijum, željezo, nikl, comatin i bakar. Ovi elementi dovode do smanjenja koncentracije glukoze u krvi i poboljšavaju toleranciju na glukozu.
Spojevi kao što su: kadmijum, arsen, bakar, nikl, srebro, olovo, hrom i živa su takođe sastavni dijelova Coprinus Comatus. Njihovo osnovno djelovanje je da povećavaju koncentraciju inzulina, te smanjuju koncentraciju fruktozamina.
Tinospora
Tinospora – guduči (lat Tinospora cordifolia) je jedna od najcjenjenijih biljaka u Ajurvedskoj medicini. Koristi se u tretmanu dijabetesa, visokog holesterola, alergijskog rinitisa (sijena groznica), uznemirenog stomaka, gihta, limfoma i drugih karcinoma, reumatoidnog artritisa (RA), hepatitisa, peptičke čirne bolesti (PUD), groznice, gonoreje, sifilisa i za pojačati imuni sistem.
Hrom
Predstavlja esencijalni mineral koji reguliše metabolizam glukoze. Povećava osetljivost receptora ćelija za inzulin i omogućava transport šećera iz krvi u ćelije, a njegova koncentracija je značajno smanjena kod osoba sa dijabetesom. Pretpostavlja se da povećavaja broj insulinskih receptora, dovodi do boljeg vezivanja insulina i njegove aktivacije.
U ljekarskim ordinacijama sve je više pacijenata koji vode brigu o svom zdravlju, ishrani i fizičkoj aktivnosti. Čak i pacijenti koji nisu bili na tom kolosjeku ranije, po postavljanju dijagnoze predijabetesa i dijabetesa vrlo brzo uzimaju kontrolu u svoje ruke. To su pacijenti koji se obrazuju o svom oboljenju, aktivno učestvuju u liječenju, implementiraju nove prirodne preparate i savjete o prehrani. Ti pacijenti stalno pitaju, postoji li još nešto što bi mogli učiniti za svoju bolest. Odgovor na to pitanje bi bio-ne, jer su oni već izabrali zdravlje.
