Dijabetes je hronično progresivno oboljenje koje uslijed nepotpune kontrole može dovesti do problema sa radom bubrega, pa čak bubrežne insuficijencije. Preporučuje se da ukoliko ste pacjent obolio od dijabetesa redovno kontrolišete funkciju bubrega. Potrebno je da posjetite svog doktora, te odradite testove za provjeru funkcije bubrega. Ukoliko testovi pokažu prisustvo mikroalbuminurije, a posebno proteinurije, doktor najčešće će vam savjetovati primjenu dijete sa manje proteina. Svi vjeruju da proizvodi bogati proteinima opterećuju rad bubrega i na taj način ubrzavaju zatajenje bubrega. Međutim glavni faktor koji utiče na funkciju bubrega kod osoba oboljelih od dijabetesa nije unos proteina, već hronično visok nivo šećera u krvi. Prema tome najčešći stvarni uzrok razvoja dijabetičke nefropatije je hronično povišen šećer u krvi, a unos proteina ima malo ili nikako veze sa pojavom ove komplikacije, osim u najtežim slučajevima. Pogledajmo kako bubrezi funkcioniraju da bismo to potvrdili. U nastavku članka možete pročitati detaljno o načinu na koji bubrezi obavljaju svoju funkciju, te koliki je stvarno uticaj povišenog šećera na funkciju bubrega.
Bubrezi filtriraju vodu, višak glukoze, lijekove i druge potencijalno otrovne tvari iz krvi, a potom se taj otpad izlučuje urinom. Bubrezi su organ u kojem se formira urin. Uobičajeno, svaki bubreg sadrži oko milion mikroskopskih filtera kroz koje krv prolazi pod pritiskom. Ti se filteri nazivaju glomeruli. Krv ulazi u glomerulus kroz malu arteriju koja se naziva aferentna arteriola. Ovu arteriolu završava snopom još sitnijih žila zvanih kapilare. U kapilarama se nalaze mikroskopske rupe (pore) koje nose negativan električni naboj.
Donji kraj svakog kapilara uliva se u eferentnu arteriolu, u kojoj je prečnik otprilike 2 puta uži od one u dolaznoj. Zbog ovog suženja povećani pritisak nastaje kada krv teče kroz snop kapilara. Pod utjecajem povećanog pritiska dio vode iz krvi curi kroz pore. Voda koja je curila teče u kapsulu koja okružuje gomilu kapilara, a odatle u tubulu.
Pore u kapilarima su takvog promjera da mali molekuli, poput uree i viška glukoze, koji čine sastav urina, prelaze iz krvi u vodu s vodom. U normalnim situacijama, molekuli velikog prečnika (proteini) ne mogu proći kroz pore. Većina proteina u krvi nosi negativan električni naboj. Odbijaju se iz pore kapilara, jer imaju i negativan naboj. Zbog toga ni najmanji proteini se ne filtriraju i ne izlučuju mokraćom, već se vraćaju u krvotok.
Brzina glomerularne filtracije (GFR) pokazatelj je koliko bubrežnih filtracija rade bubrezi u određenom vremenskom periodu. To se može izračunati krvnim testovima na kreatinin. Kako bubrežni zastoj napreduje, brzina glomerularne filtracije opada. Ali kod dijabetičara koji imaju hronično povišen šećer u krvi, a bubrezi još uvijek rade pravilno, prvo se povećava stopa glomerularne filtracije. U takvim situacijama postaje viši od normalnog. To je zato što višak glukoze u krvi izvlači vodu iz okolnih tkiva. Tako se povećava volumen krvi, povećava se krvni pritisak i brzina protoka krvi kroz bubrege. Kod pacijenata oboljelih od dijabetesa, na početku bolesti, prije nego što se razvije hronično oštećenje bubrega, stopa glomerularne filtracije može biti 1,5-2 puta veća od normalne. Tokom dana, takvi ljudi sa urinom ispuštaju nekoliko desetina grama glukoze.
Višak glukoze u krvi ima toksičan učinak na različite sisteme u tijelu, jer se molekuli glukoze veže na proteine i ometaju njihov rad. To se naziva reakcijom glikozilacije. Prije nego što su naučnici pažljivo proučili ovu reakciju, pretpostavili su da je hiperfiltracija, tj. ubrzana glomerularna filtracija i povećani stres na bubrezima, uzrok dijabetičke nefropatije.
Savremena teorija razvoja dijabetičke nefropatije glasi da istovremeno više faktora utiče na kapilare u glomerulima bubrega. U ranoj fazi dijabetičkog oštećenja bubrega smanjuje se snaga negativnog električnog naboja u porama kapilara. Kao rezultat toga, negativno nabijeni proteini najmanjeg promjera, posebno albumin, počinju prelaziti iz krvi u mokraću. Ako analiza mokraće pokazuje da sadrži albumin, to se naziva mikroalbuminurija i znači povećani rizik od zatajenja bubrega, srčanog udara i moždanog udara.
Mnoga istraživanja na ljudima pokazala su da ako se poboljša kontrola šećera u krvi, u ranim fazama dijabetičke nefropatije stopa glomerularne filtracije opada na normalnu, a koncentracija proteina u urinu također se smanjuje. Ako šećer ostane hronično povišen, tada se nastavlja oštećenje bubrega.
Kako odabrati najprikladniju dijetu za bubrege? Koja je dijeta bolja – malo proteina ili nisko ugljikohidrata? Odgovor na ovo pitanje jeste da ovisi u kojoj je fazi dijabetička nefropatija.
Postoji tačka bez povratka. Ako ga pređete, glomeruli su toliko oštećeni da vam normalizacija šećera u krvi više ne omogućava da obnovite ili poboljšate rad bubrega. Rezultati studija pokazuju da je ta tačka bez povratka brzina glomerularne filtracije bubrega od oko 40 ml/min. Ako je stopa glomerularne filtracije niža, dijeta sa niskim udjelom ugljikohidrata zasićena proteinima više neće pomoći, već će samo ubrzati početak terminalnog stadija bubrežne insuficijencije. Ako je stopa glomerularne filtracije 40-60 ml / min, tada će normalizacija šećera u krvi s dijetom sa niskim udjelom ugljikohidrata dugotrajno pomoći u stabilizaciji funkcije bubrega. Napokon, ako brzina glomerularne filtracije prelazi 60 ml/min, tada se pod utjecajem prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata bubrezi obnavljaju i djeluju, kao u zdravih ljudi.
Pacijenti s dijabetesom koji razviju zatajenje bubrega u posljednjem stadiju podržavaju svoj život dijaliznim postupcima. Tokom ovih postupaka, otpad koji sadrži dušik uklanja se iz krvi. Dijaliza je skup i neugodan postupak, s velikim rizikom od infekcije. Kako bi se smanjila njegova učestalost, pacijenti se pozivaju da ograniče unos proteina i tekućine. U ovom stadijumu bubrežnog zatajenja, dijeta bogata proteinima sa ugljikohidratima kategorički nije prikladna. U većini slučajeva dijetalni proteini su zamijenjeni ugljikohidratima.
Dijabetička nefropatija se ne razvija ukoliko pacijent se pridržava programa liječenja dijabetesa tipa 1 ili programa liječenja dijabetesa tipa 2, disciplinirano se pridržava režima ishrane i održava šećer stabilno normalnim. Unos proteina u hranu praktično nema utjecaja na brzinu glomerularne filtracije bubrega. Hronično povišen šećer u krvi uništava bubrege, što nastaje kao posljedica loše kontrole dijabetesa. Ukoliko ste u predijabetičnom stadiju, već ste na terapiji inzulinom ili oralnim antidijabeticima i još uvijek imate problem sa visokim šećerom preporučujemo vam da potražite DiaControl u svojoj apoteci. Prirodni proizvod nadopune prehrani koji će uspješno smanjiti nivo šećera u krvi. Samo sa jednom do dvije kapsule dnevno održavat ćete nivo šećera u krvi u granicama normalnih vrijednosti, te na taj način smanjiti rizik od smanjene funkcije bubrega, te dijabetičke nefropatije.
