Ishrana svakog dijabetičara je veoma stroga, odnosno unos šećera i slatkiša je najčešće ograničen dijetama. Zbog toga nije iznenađujuće pitanje da li je med dozvoljen kod pacijenata koji imaju dijabetes. Dijabetes je neizlječiva bolest, koja za posljedicu ima povećan nivo šećera u krvi u organizmu. Postoji nekoliko vrsta dijabetesa: dijabetes tip 1, dijabetes tip 2 i gestacijski dijabetes.
Med je prirodni sastojak koji daje organizmu energiju, stimuliše imunitet i prirodni je lijek za mnoge bolesti, i uz mnoge njegove pozitivne osobine se može dodati i njegov odličan ukus. On je prirodni izvor ugljenih hidrata, koji daju snagu i energiju telu.
Organizam brzo upija glukozu iz meda i osigurava nam trenutni izvor energije, dok se fruktoza u njemu sporije apsorbuje i odgovorna je produženi izvor energije. U nastavku članka pročitajte pozitivne i negativne strane upotrebe meda za pacijente oboljele od dijabetesa.
Mnogo se raspravljalo o tome smiju li šećerni bolesnici konzumirati med i ostale pčelinje proizvode koji sadrže šećere. Često se umjesto meda dijabetičarima savjetuje uzimanje drugih sladila, poput saharina. Dugo godina med je bio kontraindiciran za dijetu dijabetičara. Danas postoje neki dokazi da su pčelinji proizvodi preporučljivi i kod dijabetičara.
Prvo ćemo nabrojati argumente koju su pozitivni za upotrebu meda kod pacijenata oboljelih od dijabetesa:
U medu je najzastupljeniji šećer fruktoza, koja za svoj metabolizam i odlaganje u glikogen ne treba inzulin.
Fruktoza ima niži glikemijski indeks (19) od glukoze (100).
Metabolizmom fruktoze sastoji se od manje (do 25%) triglicerida i više dobrog HDL kolesterola nego metabolizmom drugih šećera, osobito glukoze. Smanjuje se koncentracija ukupnog kolesterola i štetnog LDL-kolesterola te C-reaktivnog proteina (CRP). C-reaktivni protein su bjelančevine u krvi čije vrijednosti se povećaju kod reakcije na upalu.
Al-Waili je 2003. i 2004. eksperimentima dokazao da med može povećati nivo inzulina, više nego saharoza.
Med može sniziti razinu prostaglandina u plazmi zdrave osobe. Uzimanjem 250 ml vode koja sadrži 1,2 g meda na kg tjelesne mase čovjeka,jednom dnevno, 15 dana za redom, snižavaju se plazmatske koncentracije tromboksana B2 koji je posrednik upala u tijelu. Dokazano je da i prostaglandin i tromboksan sudjeluju u inhibiciji imunoloških reakcija u formiranju ateroskleroze,koja je kod pacijenata s dijabetesom veoma izražena, posebno u malim krvnim žilama, očima, bubrezima i perifernim tkivima.
Antioksidativno djelovanje meda je dobra dopuna za pravilno upravljanjem dijabetesom (Gheldof i suradnici, 2002).
Abdulrahman M, El-Hefnawy M, Hussein R, El-Goud A. A. (Odjel za pedijatriju, Ain Shams Universit, Kairo, Egipat, Acta Diabetol 2009) proveli su istraživanje u kojem su usporedili učinak meda, glukoze i saharoze na bolesnike s dijabetesom tipa 1 prosječne dobi 11 godina. Nakon konzumiranja meda glikemijski je indeks bio manji nego nakon uzimanja glukoze i saharoze a C-reaktivni preotin je bio viši. Konačni zaključak istraživanja bio je: zbog nižeg glikemijskog indeksa nakon konzumacije meda (u usporedbi s glukozom i saharozom) možemo koristiti med kao nadomjestak šećera kod bolesnika sa šećernom bolešću.
Neki mehanizmi nakon konzumacije meda pozitivno djeluje na dijabetes, ali još nisu u potpunosti istraženi.
U nastavku saznajte negativne argumente za upotrebu meda kod pacijenata oboljelih od dijabetesa:
Mnogo je istraživanja provedeno i u suprotnom smjeru, a pokazala su da med diže razinu šećera u krvi i da nije prikladna namirnica za dijabetičare, iako sadrži i brojne druge šećere, poput aminokiselina, antioksidanata, fruktoze i vitamina, što sve je dijabetičaru potrebno.
Iz brojnih istraživanja provedenih u laboratorijima širom svijeta može se zaključiti da manja količina meda nije kontraindicirana kod dijabetičara, ipak uzimanje meda kod dijabetičara zahtjeva obaveznu redovnu liječničku kontrolu. Bolesnik i sam treba kontrolirati koncentraciju šećera u krvi.
Iako je med upola manje opasan nego glukoza zbog pola udjela fruktoze, svi doktori nemaju ujednačen stav niti prema fruktozi. Neki dopuštaju pacijentu sa šećernom bolešću da uzme do 80 g fruktoznog sirupa dnevno, a drugi samo 10 g. Zato neki doktori med i šećer stavljaju u isti koš, iako su svjesni razlike među njima.
Uz učešće pacijenta, neki doktori testiraju njihovu mogućnost konzumacije manjih količina meda, nakon čega provjeravaju šećer u krvi.
Kroz historiju su se preporučene dijete za pacijente s dijabetesom uveliko promijenile. Danas su zaboravljene teorije da pacijent obolio od dijabetesa ne bi smio konzumirati škrobnu hranu – naprotiv, preporučuje se količina 50% kalorijske vrijednosti pojedinog obroka. Isto su tako zaboravljene upute da dijabetičar ne bi smio konzumirati jednostavne ugljikohidrate. Mjerenjem glikemijskog indeksa hrane nalazimo da jednostavni šećeri, primjerice med koji je mješavina šećera glukoze i fruktoze, ima bitno niži glikemijski indeks nego „obični“ šećer, saharoza. Svakako da moramo upozoriti da uporaba meda donosi kalorije: kašika meda je 64 kcal, koje treba potrošiti tjelesnom aktivnošću, a ukupna količina sladila ne bi trebala prelaziti 10% unosa ukupnih kalorija. Fruktoza također povećava trigliceride. Kao i kod svih drugih, tako i kod šećernih bolesnika vidimo dobre učinke konzumacije meda na organizam.
