Osobe s dijabetesom koje ne postižu ciljane vrijednosti glikemije također imaju i povećan rizik od deficita mikronutrijenata. Osim postizanja ciljanih vrijednosti, smatra se esencijalnim održavanje uravnoteženog unosa namirnica koje osiguravaju barem preporučenu dnevnu dozu pojedinih nutrijenata.
Najčešće korišteni dodaci prehrani kod osoba s dijabetesom
- Alfa-lipoična kiselina
Alfa-lipoična kiselina ima blagotvorno dejstvo kako u prevenciji tako i u liječenju dijabetesa. Alfalipoična kiselina je snažan antioksidans s inzulinskim mimetičkim i protuupalnim djelovanjem. Iz ishrane se brzo apsorbuje, transportuje u intracelularne dijelove i redukuje u dihidrolipoičnu kiselinu pod dejstvom enzima. Također igra bitnu ulogu u mitohondrijskim bioenergetskim reakcijama, te je privukla veliku pažnju kao antioksidans za upotrebu u liječenju dijabetičkih komplikacija kao što su retinopatija, neuropatija i druge vaskularne bolesti.
- Krom
Krom je esencijalni mineral koji je tijelu potreban u tragovima. Unosi se prehranom, a u tkivima koncentraciju povećava I tjelesna aktivnost. Krom pojačava djelovanje hormona inzulina. Također je uključen u razgradnju i apsorpciju ugljikohidrata, proteina i masti. Ukoliko dođe do manjka, organizam neučinkovito iskorištava glukozu, što rezultira hiperglikemijama. U mnogim studijama se pokazalo poboljšanje glikemijske kontrole kod osoba sa oba tipa dijabetesa koje su imale lošu regulaciju.
- Magnezij
Magnezij je esencijalni element u tragovima koji učestvuje u brojnim fiziološkim procesima. Abnormalna homeostaza magnezija može dovesti do mnogih metaboličkih poremećaja, uključujući dijabetes melitus i njegove komplikacije. Magnezij učestvuje u stvaranju energije i potreban je za sintezu DNK i RNK, reprodukciju i sintezu proteina. Hipomagnezijemija doprinosi inicijaciji i napredovanju dijabetes melitusa i njegove komplikacije. Istraživanja pokazuju da kod osoba sa dijabetesom tipa 2 nedostatak magnezija direktno utiče na razinu glikemije, a može ometati I sekreciju inzulina, te uticati na inzulinsku rezistenciju.
- Cink
Cink je važan mineral u metabolizmu inzulina. Poznat je kao snažna zaštita protiv virusnih infekcija, I može zaštiti beta ćelije od destrukcije. Osobe sa dijabetesom tipa 1 često su u deficit cinka, a suplementacija kod nekih slučajeva može uticati na smanjenje razine glukoze u krvi.
- Vitamin D
Nedostatak vitamina D povezan je sa smanjenim oslobađanjem inzulina, rezistencijom na inzulin i dijabetesom tipa 2. Studije pokazuju da vitamin D stimuliše β-ćelije pankreasa da luče inzulin. Veza između nedostatka vitamina D i inzulinske rezistencije može se razviti kroz upalu, jer je nedostatak vitamina D povezan s povećanim inflamatornim markerima. Osim toga, genetski polimorfizmi gena povezanih s vitaminom D mogu predisponirati za poremećenu kontrolu glikemije i dijabetes tipa 2.
Upotreba metformina povezuje se s deficitom vitamina B12, a novija istraživanja preporučuju godišnji krvni test razine vitamina B12 kod osoba na terapiji metforminom, posebno kod pojedinaca s anemijom i perifernom neuropatijom. No kod navedenih pojedinaca vrlo je često prisutan deficit vitamina B12 čak i u odsutnosti anemije. Tačan uzrok ovog deficita nije poznat, a smatra se da bi to mogla biti smanjena apsorpcija vitamina B12. Stoga bi kod ovakvih slučajeva suplementacija vitamina B12 mogla biti učinkovita.
Osim pridržavanja režima prehrane za dijabetičare, dodatnu potporu u liječenju osiguravaju dodaci prehrani. Vitamini i minerali su tvari koje trebamo u malim količinama, a neophodni su za pravilno funkcioniranje organizma. Potrebe za vitaminima i mineralima češto se povećavaju u stanju bolesti, a ponekad je teško unijeti sve potrebne tvari hranom. U prevenciji i liječenju bolesti naučnici sve više ističu važnost antioksidansa, moćnih boraca protiv upalnih stanja u organizmu koja su karakteristična i za dijabetes. Pritom je osim dobro poznatih prehrambenih antioksidansa – vitamina A, C, i E, važno unositi mineralne tvari poput cinka, bakra i selena koje ulaze u sastav tjelesnih antioksidativnih sistema što čine temelj antiokisdativne odbrane u tijelu.
