Kako spriječiti i liječiti dijabetičke komplikacije prirodnim putem
Najveći strah svakog pacijenta oboljelog od dijabetesa su hronične dijabetičke komplikacije. Što dijabetes duže traje, postoji veći rizik od razvoja komplikacija. Najveći problem je činjenica da dijabetes „ne boli“. Pacijenti ne osjećaju umjereno povišen šećer, a ukoliko ga imaju duže vrijeme, organizam se adaptira. Ali to ne znači da organizam ne pati. Krvni sudovi, mali i veliki, i nervi su dugoročne žrtve.
Osim povišenih vrijednosti šećera, faktori koji doprinose razvoju hroničnih komplikacija su neregulisan krvni pritisak i povišene masnoće u krvi. Svako sniženje krvnog pritiska, LDL holesterola i triglicerida, te podizanje nivol HDL holesterola snižava rizik od razvoja komplikacija.
Hronične komplikacije su podjeljene na mikrovaskularne i makrovaskularne. Mikrovaskularne komplikacije su oštećenja malih krvnih sudova u oku, bubregu i nervima, dok su makrovaskularne komplikacije oštećenja velikih krvnih sudova u srcu, mozgu i nogama.
Retinopatija
Retinopatija je vodeći uzrok sljepila i poremećaja vida . Uzrokovana je oštećenjem malih krvnih sudova u retini oka. Dobra metabolička kontrola (šećer u krvi, krvni pritisak, masnoće) može odgoditi nastanak i progresiju ove komplikacije.
Nefropatija
Dijabetička bolest bubrega je uzrokovana oštećenjem malih krvnih sudova u bubrezima. Dovodi do bubrežnog zatajenja, vodeći je uzrok dijalize, a u razvijenim zemljama vodeći je uzrok transplantacije bubrega.
Neuropatija
Oštećenje nerava u dijabetesu je uzrokovano direktnim oštećenjem nerava hiperglikemijom i indirektno zbog oštećenja malih krvnih sudova koji opskrbljuju nerve. Spada u najčešću komplikaciju dijabetesa, a dovodi do gubitka osjeta i oštećenja udova.
Dijabetička bolest stopala nastaje zbog uznapredovalog kombinovanog poremećaja krvnih sudova i nerava. Stopala su podložna ulceracijama, a nerijetko amputacijama. Ovo je naskuplja komplikacija dijabetesa.
Kardiovaskularna bolest
Hiperglikemija oštećuje krvne sudove procesom ateroskleroze koji dovodi do sužavanja i začepljavanja velikih krvnih sudova. Kao posljedica tog procesa dolazi do srčanog udara, moždanog udara i periferne vaskulopatije.
Šta su to prirodne supstance u borbi protiv dijabetesa?
Pod ovim nutritivnim materijama smatraju se vitamini i minerali, aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, mikroorganizmi, jestive gljive, alge, pčelinji proizvodi, sastojci izolovani iz biljnog materijala (bioflavonoidi, karotenoidi, izoflavoni, glukoizolati i sl), sirovine biljnog porijekla, preparati biljnih sirovina odnosno dijelovi biljaka i sl.
Dodaci prehrani koji su preporučeni za upotrebu kod dijabetesa mogu se podijeliti u dvije grupe – oni koji se koriste za sniženje nivoa glukoze odnosno glikoregulaciju i oni koji se koriste u prevenciji i ublažavanju simptoma komplikacija do kojih dovodi dijabetes.
Brojne kliničke studije su se u svojim istraživanjima bavile i dokazale dokazale pozitivan utjecaj različitih supstanci izprirode i predložile njihovu primjenu kao samostalnu ili kao dodatak postojećoj farmakološkoj terapiji.
Dodaci prehrani koji preveniraju i ublažavaju komplikacija dijabetesa
Alfa lipoična kiselina
Alfalipoična kiselina (ALA) ima raznovrsne biološke uloge, uključujući antioksidativno i antidijabetičko djelovanje. U hrani je prisutna u malim količinama, a neki od značajnijih izvora su špinat, brokula i rajčica te iznutrice. Istraživanja pokazuju da ALA pospješuje transport glukoze iz krvi u stanice kao i njezin metabolizam unutar stanica. Osim što sama djeluje kao antioksidans, ALA također regenerira druge antioksidanse u organizmu kao što su vitamin C i E te glutation.
Dosadašnja istraživanja pokazala su povoljan učinak ALA na snižavanje povišene razine masnoća u krvi smanjenjem proizvodnje triglicerida s jedne, te povećanjem njihova uklanjanja iz krvotoka s druge strane. To je vrlo značajno za osobe koje boluju od dijabetesa jer povišene masnoće u krvi pogoduje razvoju komplikacija uzrokovanih dijabetesom, poglavito krvožilnih koje su ujedno načešći uzročnik smrti kako u dijabetičara, tako i u općoj populaciji.
Kalcij pomaže efektima vitamina D na djelovanje beta-ćelija gušterače te uticaj na izlučivanje inzulina.
Vitamin D ima ulogu u smanjenju upalnih procesa. S druge strane vitamin D utiče na nivo kalcija i njegov ulazak u ćelije gdje ovaj mineral učestvuje u metaboličkim procesima u koje je uključen inzulin kao što su skeletni mišići.Dokazano je da dnevni unod D vitamina u dozi od 1000 IU smanjuje rizik od razvoja dijabetične nefropatije.
Vitamin C ima izrazito važnu ulogu u spriječavanju degenerativnih promjena na očima kod oboljelih od dijabetesa.
Niacin (vitamin B3) snižava loši (LDL) i povećava dobr (HDL) holesterol, te tako pozitivno djeluje u prevenciji vaskularnih komplikacija.
Rutin je aktioksidans koji može ublažiti upalne procese posebno krvnih žila pa doprinosi smanjenju aterosklerotskih promjena.
Magnezij je uključen u metabolizam ugljikohidrata, a često se gubi mokraćom kod povećanog nivoa glukoze pa je suplementacija opravdana. Nedostatak može povećati inzulinsku rezistenciju i time povećati kardiovaskularne rizike. Potreban je za pravilan rad nervnih ćelija, a njegov deficit je povezan sa povećanom rezistencijom na inzulin.
Pantetin, derivat pantotenske kiseline može pomoći u sniženju holesterola i triglicerida.
Vitamin E je jedan od vitamina izuzetno korisnih za oboljele od dijabetesa. Osim što jača krvne žile, djelotvorno smanjujenivo niskozasićenih masti u krvi i tako sprječava njihovo gomilanje na unutrašnjim zidovima krvnih žila. Vitamin E je i djelotvoran antioksidant koji sprječava oksidaciju masti te time i njihovo gomilanje u krvnim žilama. Zajedno s vitaminom C i B2, štiti leće oka od oksidativnih oštećenja koja su najčešći uzrok katarakti.
Cink igra važnu ulogu u procesu proizvodnje inzulina i time utiče na bolje iskorištavanje ugljenih hidrata. Također poboljšava zarastanje rana kod dijabetičara.
Vitamin B2 (riboflavin) sudjeluje u metabolizmu sećera, masti i proteina.
Vitamin B6 (piridoksamin) spriječava glikozilaciju proteina, reakciju između šećera i proteina u tijelu, čime oni postaju inaktivni i degradirani. Ovo rezultira procesom starenja kojem su dijabetičari posebno pogođeni zbog povećanih koncentracija šećera u krvi.
Vitamin B1 (tiamin) se nalazi u znatno manjim količinama u serumu dijabetičara u odnosu na zdrave osobe. Igra važnu ulogu u metaboliznu šećera, te prevashodno pozitivno utiče kod endotelijalne vaskularne bolesti. Vitamini B grupe su neophodni za razgradnju i sintezu šećera, proteina i masti, a što je zbog nedostatka inzulina poremećeno. Vitamini B6 i B12 su potrebni za pravilnu funkciju nerava, te njihov nedostatak može dovesti do njihovog poremećaja.
Mangan je mirkonutrient koji ima ulogu u održavanju zdravlja kostiju, stvaranju važnih enzima za izgradnju kostiju te djeluje kao koenzim koji sudjeluje u metaboličkim procesima. Osim toga, mangan sudjeluje u formaciji vezivnog tkiva, apsorpciji kalcija, pravilnom funkcioniranju štitnjače, regulaciji spolnih hormona, regulaciji razine šećera u krvi, razgradnji masti i ugljikohidrata.Mangan ima sposobnost regulacije nivoa šećera u krvi. Reguliše nivo inzulina, njegovu sintezu i oslobađanje. Sprječava nagle promjene nivoa šećera u krvi i može poboljšati kvalitet života kod dijabetičara.
Lutein je jedan od glavnih karotenoidi u ljudskoj krvi i tkivima koji doprinosi poboljšanju vida, a često je smanjen kod dijabetičara jer se taloži u masnom tkivu.
Folna kiselina ima pozitivne efekte na funkciju unutrašnjih zidova krvnih žila pa indirektno može doprinjeti smanjenju kardiovaskularnog rizika.
Bakar je jak katalizator enzima uključenih u metabolizam energije, učestvuje u održavanju normalnog vezivnog tkiva, nervnog sistema i imunološkog sistema, te apsorpciju željeza. Nedostatak bakra može rezultirati glukoznom intolerancijom, smanjenjem inzulinskog odgovora, a povezan je i sa hiperholesterolemijom i aterosklerozom.
Jod je neophodan za rad štitne žlijezde čiji hormoni su uključenu u sekreciju inzulina.
Biotin (vitamin B7), stimulira sekreciju inzulina i smanjuje nivo glukoze.
Hrom povećava osetljivost receptora ćelija za inzulin i omogućava transport šećera iz krvi u ćelije, a njegova koncentracija je značajno smanjena kod osoba sa dijabetesom.
Molibden igra važnu ulogu u aktivnosti inzulina kroz aktivaciju inzulinskih receptora, učestvuje kao koenzim u metabolizmu glukoze te djeluje kao antioksidant.
Selen je antioksidans koji može prevenirati razvoj komplikacija dijabetesa, a često se nalazi u smanjenim količinama kod osoba sa dijabetesom.
