Fizička aktivnost i dijabetes
Svijetska zdravstvena organizacija (WHO) je u svom godišnjem izvještaju iz 2020. godine naglasila da su smrtnost, oboljevanje i invaliditet koji su povezani sa hroničnim nezaraznim bolestima, odgovorni za više od 60% smrtnosti u svetu, a da su nezdrav način ishrane i manjak fizičke aktivnosti glavni faktori rizika tih bolesti.
Iako je fizička aktivnost važnija kao preventivni oblik zaštite od pojave dijabetesa i osobe koje već boluju od te bolesti imaju višestruke koristi od aktivnosti. Pokušaćemo sagledati koristi od fizičke aktivnosti koje mogu imati osobe s dijabetesom, kao i slučajeve kada sportisti, rekreativni ili profesionalni, obole od dijabetesa, a žele nastaviti svoju aktivnost.
KAKVA JE KORIST OD VJEŽBANJA?
Fizička aktivnost povećava osetljivost ćelija organizma na insulin tako da ćelije tkiva povećavaju svoju sposobnost vezivanja insulina (omogućeno je „otvaranje vrata“) pa osoba s dijabetesom koja vježba može povećati unos glukoze (hrane) kod iste koncentracije inzulina, ili ipak postepeno smanjivati doze insulina ili oralnog antidijabetika. Fizičkom aktivnošću kontroliše se tjelesna masa. Gubitak na težini kod osoba s dijabetesom tipa 2 povećava kontrolu nivoa glukoze u krvi. Mnogo oboljelih, kada počnu sa programom vježbanja, pažljivije kontrolišu prehranu i pažljivije prate nivo šećera (glukoze) u krvi.
Kontrola glukoze je ključni faktor u sprečavanju komplikacija dijabetesa! Na studiji u koju je bilo uključeno oko 14 000 osoba s dijabetesom uočeno je, da oni koji su kontrolisali šećer u krvi 4 ili više puta na dan, imali su 50- 70% manje komplikacija od onih koji to nisu.
Fizička aktivnost smanjuje kardiovaskularne rizične faktore koji u kombinaciji sa dijabetesom dovode do aterosklerotske bolesti srca i krvnih sudova, smanjuje nivo serumskih lipida, smanjuje stres. Vježbanje ima veliki psihološki učinak. Uspostava kontrole nad šećernom bolesti reflektuje se i na druga područja života. Povećava se samopouzdanje, manja je zavisnost od lijekova – kontrola nad svojom bolesti je zapravo kontrola nad jednim važnim dijelom svakodnevnog života.
KADA BI OSOBE OBOLJELE OD DIJABETESA TREBALE DA SE BAVE FIZIČKOM AKTIVNOŠĆU?
Najveći razlog protiv jesu posljedice dijabetesa. Potrebno je uzeti u obzir postojanje periferne neuropatije i mikroangiopatije (oštećenja živaca i krvnih sudova na udovima koja kao posljedicu uzrokuju dijabetsko stopalo). Vježbanje bi u tom slučaju moglo pogoršati stanje dijabetskog stopala pa se fizička aktivnost po pravilu treba izbjegavati dok se stanje ne sanira.
KADA VJEŽBATI?
Jutro je najbolje vreme za vježbanje jer je dnevni ritam lučenja nekih drugih hormona, koji su u među-delovanju sa insulinom, takav, da je jutro najpogodnije vreme, a veče najlošije doba dana za vježbanje.
STAV KOD SPORTA OSOBA SA DIJABETESOM JE SASVIM DRUGAČIJI
Kod djeteta i mlade osobe (koji uglavnom oboljevaju od dijabetesa tipa 1) sport je želja i unutrašnja potreba. Osim toga, kod mladih ljudi javlja se i želja da se profesionalno bave sportom. Tu želju podupire i saznanje da su neki sportisti dijabetičari učestvovali na olimpijskim igrama, osvajali medalje i primali injekcije insulina (npr. Garry Hallu Jr. na olimpijskim igrama u Sidneju 2000. osvojio je zlato u elitnoj plivačkoj disciplini 50m slobodno i zlato u štafeti 4x100m slobodno).
Iako je fizička aktivnost važnija kao preventivni oblik zaštite od pojave dijabetesa i osobe koje već boluju od te bolesti oba tipa imaju višestruke koristi od aktivnosti. Pokušat ćemo da nabrojimo koristi od fizičke aktivnosti koje mogu imati osobe sa dijabetesom, kao i slučajeve kad sportisti, rekreativci ili profesionalci, obole od dijabetesa, a žele nastaviti svoju aktivnost.
KADA OSOBE OBOLELE OD DIJABETESA NE BI TREBALO DA VJEŽBAJU?
Potrebno je uzeti u obzir postojanje periferne neuropatije i mikroangiopatije (oštećenja živaca i krvnih sudova na udovima koja u završnici uzrokuju dijabetično stopalo).
Vježbanje bi u tom slučaju moglo pogoršati stanje dijabetičnog stopala pa fizičku aktivnost po pravilu treba izbjegavati dok se stanje ne sanira.
Ukoliko je zbog bolesti smanjena senzitivna funkcija treba izbjegavati aktivnosti kod kojih dolazi do snažnog kontakta stopala sa tlom, a to su skakanje i trčanje – treba praktikovati plivanje ili vožnju biciklom. U ovom slučaju za smanjenje i ublažavanje simtoma komplikacija preporučujem vam DiaNerv kremu za neuropatiju.
Potrebno je svakodnevno pregledati stopala, držati ih dobro namazanima, nositi obuću koja je odgovarajuće veličine, nositi čarape koje ne uzrokuju žuljeve i svaku ozlijedu kože stopala odmah početi tretirati. Ukoliko vam se pojave navedeni simptomi pokušajte ih ublažiti za DiaFoot kremom kompanije DiaLine.
Osobe koje imaju dijabetičku retinopatiju (oštećenje krvnih sudova u unutrašnjosti oka), treba da izbjegavaju aktivnosti koje podižu sistolni pritisak iznad 180 mmHg, a u tu kategoriju spadaju dizanje tegova i vježbe kod kojih dolazi do kratkotrajnog, ali snažnog naprezanja muskulature (sklekovi, trbušnjaci, vratilo).Ronjenje treba izbjegavati jer povišeni pritisak vode djeluje na već oštećenu mrežnjaču oka (retinu – retinopatija). Za prevenciju retinopatije, zaštitu oka i vida kod osoba oboljelih od dijabetesa preporučujem vam da pronađete DiaVIsion preparat kompanije DiaLine za očuvanje očne funkcije.
Na kraju najvažnija napomena: ako se glukoza u krvi ne kontroliše redovno, propisno i dobro – treba izbjegavati fizičke aktivnosti.
KAKO SPRIJEČITI PAD GLUKOZE U KRVI TOKOM VJEŽBANJA?
Mjeriti glukozu u krvi prije vježbanja:
Vrijednost manja od 7.2 mmol/L: tada treba uzeti oko 120 ccal ugljenih hidrata za svakih 30-45 min laganog do umjerenog vježbanja i oko 180 ccal prije napornog vježbanja. (Jedan voćni jogurt ima otprilike 60ccal, 2 kriške bijelog hleba imaju otprilike 60ccal, a na različitim sportskim napitcima pišu njihove enrgetske vrednosti)
Vrijednost između 7.2 i 10 mmol/L: tada treba uzeti 60 ccal ugljenih hidrata prije laganog do umjerenog vježbanja i oko 120 ccal prije napornog vježbanja.
Vrijednosti više od 10mmol/L ne zahtevaju uzimanje dodatnih ugljenih hidrata prije laganog do umjerenog vježbanja i do 30 min napornog vježbanja, a duže naporno vježbanje zahtjeva drugo mjerenje tokom vježbanja i uzimanje ugljenih hidrata u skladu sa smijernicama koje su gore navedene za vrijednosti iznad 14 mmol/L preporučuje se odlaganje vježbanja jer bi prisustvo kontraregularnih hormona moglo uzrokovati rast šećera u krvi i ketona tokom vježbanja.
Za aktivnost koja traje nekoliko sati (maratoni, duge vožnje biciklom, triatloni):
Doze inzulina bi se trebale smanjiti za 20-50%. Suplimirana ishrana u vidu 60ccal ugljenih hidrata koje treba uzeti svakih 30-45 min. Mjeriti glukozu u krvi tokom aktivnosti! Prije eventualnog takmičenja dobro bi bilo na treningu simulirati uslove slične aktivnosti (trajanje, napor) da bi se vidjelo kako se kreću vrijednosti glukoze u krvi.
Kao što smo naveli fizička aktivnost povećava osjetljivost ćelija organizma na inzulin tako da ćelije tkiva povećavaju svoju sposobnost vezivanja insulina (omogućeno je „otvaranje vrata“) pa osoba s dijabetesom koja vježba može povećati unos glukoze (hrane) kod iste koncentracije inzulina, ili ipak postepeno smanjiti doze inzulina ili oralnog antidijabetika. Fizičkom aktivnošću kontroliše se tjelesna masa. Gubitak na težini kod osoba s dijabetesom tipa 2 povećava kontrolu nivoa glukoze u krvi. Mnogo oboljelih, kada počnu sa programom vježbanja, pažljivije kontrolišu ishranu i pažljivije prate nivo šećera (glukoze) u krvi. Vježbajte da bi lakše živjeli sa dijabetesom.
